U utorak, 15. srpnja, vjernici su se ponovno okupili u velikom broju kako bi svečano proslavili peti dan devetnice u čast sv. Ilije, nebeskog zaštitnika naše župe.
Večernjem slavlju prethodila je molitva krunice Predragocjene Krvi Kristove u 19:15 sati, zatim pobožnost sv. Iliji u 19:45, a vjernicima je u to vrijeme bila na raspolaganju i mogućnost za svetu ispovijed.
Svečanu svetu misu u 20 sati predvodio je fra Marko Pudar, župni vikar, uz koncelebraciju našeg župnika fra Denisa Šimunovića i fra Josipa Repeše, župnika u Vrgorcu i dekana Biokovskog dekanata, koji je prije 24 godine upravo u ovoj crkvi slavio svoju Mladu misu – što je ovom slavlju dalo dodatnu simboliku i dubinu.
U propovijedi, izrečenoj na blagdan Presvetog Otkupitelja, zaštitnika naše franjevačke provincije, fra Marko je istaknuo temeljnu istinu naše vjere: Krist nas je otkupio – ne nečim prolaznim, nego svojom Krvlju. Upozorio je da se ne smijemo zadovoljiti površnim zanosima, nego trebamo ostati trajno zaneseni Gospodinom i vjerni Njemu kroz svakodnevni život.
Liturgijsko slavlje dodatno je uveličano služenjem više od 20 ministranata, među kojima su bili i bogoslovi fra Tomislav Kiridžija i Filip Jerković, koji su svojim sudjelovanjem svjedočili pripadnost Redu i ljubav prema oltaru.
Posebnu ljepotu večeri obogatilo je liturgijsko slavljenje i euharistijsko klanjanje, koje je glazbeno animirao bend “Znak Jonin”. Njihovo nadahnuto glazbeno služenje unijelo je duboku molitvenu atmosferu i pomoglo vjernicima da srce još više otvore Božjoj prisutnosti.
Nakon svete mise uslijedio je duhovni nagovor Ivana Džanka, koji je progovorio o stvarnosti tame u ljudskom srcu. Istaknuo je da tu tamu trebamo ljubiti – ne zato što prihvaćamo grijeh, nego zato što trebamo biti milosrdni prema sebi, kako bismo mogli biti milosrdni i prema drugima. Pozvao je vjernike da ne bježe od vlastitog grijeha, već da ga imenom prepoznaju, suoče se s njim i dopuste Isusu da u toj ranjenosti bude milosrdan. „Dopustite Isusu da vas poljubi“, poručio je, „jer tek kada dopustimo Njemu da bude milosrdan prema nama – mi možemo biti milosrdni prema drugima.“ Na kraju je naglasio važnost prihvaćanja vlastite nemoći, kao i tuđe, u svjetlu Kristova milosrđa koje sve preobražava.
Nakon nagovora uslijedilo je izlaganje Presvetog Oltarskog Sakramenta, pred kojim su Ivan i njegova supruga Dajana Džanko izrekli osobnu molitvu, prožetu pouzdanjem i potpunim predanjem Božjem milosrđu. Njihove riječi odzvanjale su kao svjedočanstvo vjere i poziv svima da u osobnoj slabosti dopuste Kristu da bude njihov liječnik i Spasitelj.
