Ovogodišnji hod trajao je od 24. 07. 2025. do 03. 08. 2025. Na njumu su sudjelovali naši framaši: Jakov Gabrijel Granić, Cvita Jerković, Dominik Petrov i Marina Šćulac.
Područni dio hoda obuhvaćao je prostor od Solina do Sinja, dok je nacionalni obuhvaćao mjesta u Italiji vezana za život sv. Franje, kao što su La Verna, Greccio i Fonte Colombo.
Prvi dan smo prešli 13 km od Solina do Dugopolja uz molitvu, pjesmu i radost. Drugi dan smo hodali oko 18 km od Dugopolja do Trilja, te nam je stari framaš Krešimir Ruić održao predavanje na temu „Pjesma stvorova“. Treći dan smo hodali 15 km od Trilja do Gale i imali smo priliku čuti nestvarno svjedočanstvo Josipa Milkovića. Četvrti dan smo nastavili naše hodočašće sve do Hrvaca te prešli 13 km. Taj dan je predavanje o Duhu Svetom držao naš framaš s Poljuda, Tomislav Jurić.
Zadnji dan područnog dijela smo hodali 7 km do Sinja, te se u večernjim satima zaputili u Italiju.
Prvi dan u Italiji smo posjetili La Vernu, mjesto gdje je sveti Franjo primio stigme i odlazio moliti u samoći. Drugi dan smo posjetili Greccio, gdje smo proslavili rođenje Kristovo uz božićne pjesme i žive jaslice koje su odglumili naši framaši iz Hrvatske. Zatim smo posjetili Fonte Colombo, gdje je sveti Franjo sastavio II. Pravilo franjevačkog reda.
Treći dan u Italiji, ujedno i cilj našeg hodočašća, bio je ispunjen raznim emocijama. Svi smo dobili potpuni oprost te to proslavili s hodočasnicima i framašima diljem svijeta.
Predzadnji dan hoda smo obišli baziliku sv. Franje i posjetili smo njegov grob. Na kraju dana smo otkrili ovčice i pastire, što je bio jedan od dirljivijih trenutaka gdje se osjetilo veliko zajedništvo.
Navečer smo se zaputili nazad, te u jutarnjim satima stigli u Sinj.
Kroz sve dane smo slavili Svetu Misu, zbližili se pomoću rada u grupama i često imali priliku za klanjanje te ispovijed. Svaki framaš je imao mogućnost za pojedinačnu molitvu.
Želimo se zahvaliti područnom vijeću te svima koji su nam omogućili ovo predivno iskustvo, i jedno veliko hvala našim fratrima i bogoslovima, među kojima je i naš mladomisnik fra Valentino, koji su nam bili snažna podrška kroz ovo hodočašće.
Osobno iskustvo hoda:
Hvaljen Isus i Marija!
Svoj prvi Hod sam proživjela dosta duboko. Susrela sam se s raznim padovima i uspjesima te ga tako usporedila s vjerom. Ima teških trenutaka, ali svaki iziđe na dobro i blagoslovljen je.
Odlučila sam ići zbog svjedočanstava drugih framaša, te se tako uvjerila da je sve što su govorili točno. Nisam vjerovala da se mogu toliko zbližiti s nekim koga sam tek upoznala i osjetiti zajedništvo. Hod me naučio ljubiti braću i sestre koje nam je Isus darovao.
Osjetila sam veliki mir i zadovoljstvo tokom hoda bez obzira na težinu, jer je Isus bio taj koji nas je uzeo za ruku i vodio cijelim putem. Podario nam je svetog Franju da nam bude uzor.
Neizmjerno sam zahvalna jer sam kroz ovih 10 dana vidjela da imam i više nego što mi je potrebno, dok ponekad zanemarim ono najbitnije – odnos s Bogom.
U mom srcu je posebno narasla želja za odlaskom na Svetu Misu, mjestu gdje nam svaki dan tiho progovara koliko nam želi biti blizu – čak i u komadiću kruha. (Marina)
Ovo je moj drugi framaški hod i potpuno je drugačiji od prvoga . Otišao sam na ovaj hod da se više približim Bogu i dobiti Porcijunkulski oprost . Do zadnjega dana posjetili smo razna i zanimljiva mjesta od koji po meni su najzanimljivijih : La Verna , bazilika sv Klare, crkva sv Ruffina , katedrala sv Marije Velike i brdo gdje se ukazala Kraljica mira i djevica . U tih deset dana osjetio sam što zapravo znači unutarnji mir i skromnost da uvijek budem zahvalan na svim Božjim stvarima i snagu da izdržim pod raznim kušnjama . Naravno početna 3 dana mi je bilo najteže jer sam se trebao naviknuti na takav plan hoda . Stopala su me ubijala dok se nisam navikao na toliku rutu hoda po danu , ali tome bi pomoglo razgovor novih prijatelja koje sam upoznao iz raznih dijelova Hrvatske. U pet ujutro bi nas probudilo sviranje gitare te bi se spremili i otišli na doručak. Kada nam je bila stanka od hodanja izmolili bi jutarnji časoslov a kada bi došli na odredište imali bi dovoljno vremena da se odmorimo i uputimo na svetu misu i klanjanje pred Presvetim Oltarskim Sakramentom . Nakon svega toga bi večerali i izmolili krunicu i večernji časoslov .Naravno nije mi bilo udobno spavati na vreči za spavanje ali bi zaspao zadovoljan jer sam iskusio bar neki dio skromnosti koji je sv Franjo imao i time me potaklo da otiđem i na idući framaski hod . Evo preporučujem svima koji se misle i koji su zainteresirani otići na idući framaski hod jer ćete prepoznati pravu Božju ljubav koju je Bog imao prema sv Franji . Mir i dobro! (Dominik)
Ovogodišnje hodočašće je bilo vrlo zanimljivo. Pogotovo jer mi je to bio prvi put na ovako velikom hodočašću. U ovih 10 dana posjetili smo razna mjesta, bazilike, crkve i muzeje.
Hodanje nije bilo teško. Najbolji dio kod samog hodočašća je upoznavanje novih ljudi i prijatelja. Hrana i smještaj nisu bili najbolji, ali to je jedan način da shvatimo skromnost ovog puta.
Jedan od najzanimljivijih događaja po meni je posjet Asizu i bazilici sv. Franje. Posjet kipu sv. Marije također je bilo jedno divno iskustvo – molitva uz samoću.
Svaki se dan molilo u sva doba dana, što je također učinilo iskustvo boljim. (Jakov Gabrijel)
Ovo mi je bio prvi framaški hod i nikad ga neću zaboraviti. Nisam imala neka velika očekivanja jer nisam ni znala kako će se sve to odvijati, ali nisam imala pojma da će to biti potpuno novo iskustvo za mene. Bilo me strah u početku s kim ću boraviti tih 10 dana, ali ubrzo sam shvatila da su svi stvarno pristupačni i dobri ljudi; osjećala sam se primljeno i vjerujem da su se i svi ostali tako osjećali. Išla sam s velikom željom posjetiti Asiz i primiti potpuni oprost u Porcijunkuli, a na kraju mi je posebno u sjećanje ostao urezan područni dio – hod.
Bilo je teško: hodati cijelo jutro, pa imati cijeli dan isplaniran, a zatim ne toliko dugo spavanje u dvorani gdje nas je puno, i sutradan ponovno isto. Ali to me sigurno naučilo zahvalnosti. Produhovilo me i očvrsnulo moju duhovnu disciplinu i molitveni život. Pokazalo mi je kako je lijep život kad je Bog u središtu, a ne distrakcije poput mobitela, jela, pića itd.
Također, posebno u srcu će mi ostati 1. 8., dan kada smo primili potpuni oprost. Osjećaj je neopisiv – tolika sreća i zajedništvo, ali i ponos jer smo došli do cilja našega hoda. Nisam nikad mislila da ću otići na ovaj hod, ali sad se radujem i iščekujem novi te vjerujem da bi svatko barem jedanput trebao otići. Upoznaš nove ljude, stekneš životno iskustvo i, najbitnije, osnažiš svoj odnos s Bogom. (Cvita)
