U Jubilejskoj godini, u kojoj franjevačka obitelj diljem svijeta obilježava 800. obljetnicu preminuća svetoga Franje Asiškoga (1226. – 2026.), framaši naše župe sudjelovali su na tradicionalnom Framaškom hodu. Ovogodišnji hod bio je posebno osmišljen kao hodočašće „Putovima svetoga Franje“, a sudionici su kroz zajednički hod, molitvu i druženje imali priliku još bolje upoznati život i duhovnu baštinu Asiškoga Siromaška. Poseban vrhunac hodočašća bilo je sudjelovanje u proslavi Porcijunkulskog oprosta, upravo u godini kada franjevačka obitelj obilježava i 800. obljetnicu toga velikog dara koji je sveti Franjo isprosio za cijelu Crkvu.
Na ovogodišnjem Framaškom hodu našu su župu predstavljali članovi Frame Jakov Gabrijel Granić, Cvita Jerković i Danijela Vekić, koji su zajedno s brojnim framašima iz cijele Provincije sudjelovali u ovom jedinstvenom iskustvu molitve, zajedništva i hoda.
Framaški hod započeo je u Vodicama, gdje smo bili smješteni u školskoj dvorani. Prvi dan bio je rezerviran za međusobno upoznavanje, zajedničku molitvu i pripremu za dane koji su bili pred nama.
Sljedećega jutra rano smo krenuli prema Čistoj Velikoj, prešavši oko 18 kilometara. Nakon dolaska nastavili smo program zajedništva, molitve i odmora. Dana 29. srpnja nastavili smo put prema Stanovcima, a ta je dionica bila najkraća – oko devet kilometara. Zbog kraćeg puta imali smo više vremena za radionice, igre, zajedničke susrete i druženje.
Iz Stanovaca smo krenuli prema Lišanima, prehodavši oko 18 kilometara. Smještaj nam je bio u školskoj dvorani nedaleko od crkve. U petak smo nastavili prema Benkovcu, a potom prema Karinu, prešavši oko 16 kilometara. Ondje smo imali priliku osvježiti se kupanjem u moru, a navečer smo autobusom krenuli prema Italiji.
Dana 2. kolovoza stigli smo u Asiz, kolijevku franjevačke duhovnosti. U bazilici Svete Marije od Anđela, koja u sebi čuva crkvicu Porcijunkulu, sudjelovali smo u proslavi Porcijunkulskog oprosta. Veći dio dana proveli smo u molitvenom programu zajedno s brojnim hodočasnicima iz cijeloga svijeta, a nakon toga imali smo priliku razgledati Asiz. Posebno je bilo dirljivo moliti upravo u Porcijunkuli, mjestu gdje je sveti Franjo prije osam stoljeća isprosio potpuni oprost za sve koji se iskreno obrate Bogu.
Sljedećega dana obišli smo najvažnija mjesta povezana sa životom svetoga Franje i svete Klare: baziliku svetoga Franje, baziliku svete Klare, crkvu sv. Damjana i druga mjesta koja čuvaju bogatu franjevačku baštinu.
U utorak smo pohodili La Vernu, svetište u kojemu je sveti Franjo 1224. godine primio svete rane – stigme. Boravak na tome svetom mjestu ostavio je snažan dojam na sve nas te nas potaknuo na razmišljanje o Franjinoj ljubavi prema Kristu Raspetome.
Sljedećega dana posjetili smo Greccio, mjesto gdje je sveti Franjo 1223. godine uprizorio prve žive jaslice. Ondje smo slavili svetu misu te i sami uprizorili jaslice, prisjećajući se događaja koji je obilježio povijest božićne pobožnosti.
Posljednjega dana hodočašća sudjelovali smo na svečanom euharistijskom slavlju ispred Porcijunkule zajedno sa Svetim Ocem i brojnim hodočasnicima iz cijeloga svijeta. Bila je to kruna cijeloga Framaškog hoda i posebno iskustvo zajedništva sveopće Crkve. Nakon završetka slavlja krenuli smo na povratak u Hrvatsku.
Ovogodišnji Framaški hod bio je mnogo više od običnog putovanja. Kroz zajednički hod, molitvu, pjesmu, razgovore i druženje rasli smo u vjeri i zajedništvu. Hodajući stopama svetoga Franje u godini obilježavanja 800. obljetnice njegova preminuća, imali smo priliku još bolje upoznati njegov život i poruku koja je i danas jednako aktualna – živjeti Evanđelje u jednostavnosti, poniznosti, miru i ljubavi prema Bogu i bližnjemu.
Zahvalni Bogu na svim primljenim milostima, vjerujemo da će iskustvo ovog Framaškog hoda ostati trajno upisano u srcima svih sudionika te ih potaknuti da i dalje, poput svetoga Franje, radosno svjedoče svoju vjeru i budu nositelji mira, dobra i evanđeoske radosti u svojim župnim zajednicama.
Jakov Gabrijel Granić
Svjedočanstvo sudionica Framaškog hoda
Razlog zbog kojeg sam se prvi put odlučila sudjelovati na Framaškom hodu bila je želja da bolje upoznam svetoga Franju Asiškoga, rastem u vjeri i izgradim još čvršći odnos s Bogom.
Tijekom ovoga hodočašća shvatila sam da nitko od nas nije ondje bio slučajno. Svi smo bili pozvani sudjelovati, približiti se Bogu i jedni drugima. Na području Hrvatske bilo je trenutaka kada je hod bio zahtjevan zbog vrućine i dugih dionica, ali svaka kap znoja na kraju se isplatila.
Upoznala sam mnogo divne braće i sestara koji su na hod došli s istim ciljem – slaviti Boga i zajedno rasti u vjeri. Svaki je dan bio ispunjen molitvom, pjesmom, razgovorom i smijehom, pa smo uz sve to lako zaboravili na umor, vrućinu i kilometre koji su bili pred nama.
Posebno me se dojmio trenutak Porcijunkulskog oprosta. Držeći se za ruke, kao prava franjevačka obitelj, zajedno smo krenuli prema Porcijunkuli. U tom sam trenutku snažno osjetila Božju prisutnost, njegovu ljubav i milosrđe. Bio je to trenutak koji će mi zauvijek ostati u srcu.
Svi framaši koje sam upoznala pokazali su mi što znači biti pravi član Frame – živjeti bratstvo, ljubav, radost i služenje. Tijekom cijelog hoda osjećala sam prihvaćenost, zajedništvo i iskrenu radost. To je iskustvo koje me obogatilo i koje će me poticati da i dalje rastem u vjeri i slijedim primjer svetoga Franje.
Danijela Vekić
Ovo mi je bio drugi Framaški hod i mogu reći da mi je bilo jednako lijepo kao prošle godine, ako ne i ljepše. Za razliku od prvoga hoda, ovoga sam puta već znala što me očekuje i bila sam spremnija na svakodnevno hodanje. Ipak, zbog visokih temperatura bilo je zahtjevnije nego prošle godine, no osjećaj zajedništva i radosti uvijek je davao novu snagu.
Tijekom hoda nikada se nisam osjećala sama. Upoznala sam mnogo divnih ljudi i stekla nova prijateljstva, a cijelo je hodočašće bilo prožeto istinskim bratstvom. Posebno su mi se svidjeli rad u grupama, zajednička molitva, druženja i svi trenuci koje smo provodili zajedno.
Poseban vrhunac hodočašća bio je odlazak u Italiju, a osobito sudjelovanje na svetoj misi sa Svetim Ocem. Ipak, ono što mi je ostalo najdublje u srcu jest bogat sakramentalni život tijekom cijelog hoda – svakodnevna sveta misa, molitva krunice, razmatranja i euharistijsko klanjanje. Upravo su ti trenuci bili najljepši dio cijelog iskustva.
Dijeljenje životnog prostora, spavanje na podu u školskim dvoranama i nekoliko dana bez korištenja mobitela pomogli su mi shvatiti koliko malo čovjeku zapravo treba za istinsku sreću i mir. Naučila sam biti zahvalnija za ono što imam te sam još snažnije osjetila da je jedino što mi je uistinu potrebno – Bog. To iskustvo približilo me Kristu i učvrstilo moju vjeru.
Svakom bih framašu od srca preporučila Framaški hod. Osim što pruža priliku za nova prijateljstva i nezaboravne uspomene, ono što je najvrjednije jest duhovni rast i iskustvo Božje blizine koje se na ovom hodočašću može doživjeti.
Cvita Jerković
