Početna Duhovna misao Zašto voljeti Djevicu Mariju?

Zašto voljeti Djevicu Mariju?

8 min read
453

10 marijanskih nauka male Terezije od Djeteta Isusa: ‘Ne mogu da ne plačem kad je gledam’

 

U životu svete Terezije od Djeteta Isusa (1873.-1897.) prisutnost Djevice Marije je konstanta, do te mjere da prolazi cijeli njezin životni put i njezino duhovno putovanje.

Roditelji male Teresije odgajali su je u toj nježnoj pobožnosti prema Djevici. Čudo njena ozdravljenja 1883. godine u dobi od 9 godina od smrtonosne bolesti dogodilo se kroz osmijeh Djevice. Ovaj će trenutak označiti konačnu prekretnicu u njenu poistovjećivanju s Marijom.

I nakon te izvedbe izliječena je od svojih “užasnih skrupula” u Parizu 1887.; također pred slikom Djevice od osmijeha gdje čini svoju poznatu posvetu Milosrdnoj ljubavi 1895.; klečeći pred njom, uzima pero da napiše svoju autobiografiju, konačno, tijekom njene duge i smrtonosne bolesti, ta slika bdije nad njom, danima i noćima.

Zbog toga je jednog dana rekao svojoj sestri Celini: “Ne mogu gledati Blaženu Djevicu a da ne zaplačem” i, prema riječima Majke Inés, izdahnula je “dok je dugo gledala u kip Blažene Djevice” .

Kad govori ili piše, stalno se poziva na Djevicu: u njenom djelu nalazimo dvjesto trideset i devet spomena Djevice Marije. Od pedeset pjesama koje je skladala, 8 je posvećeno Mariji, a 16 joj se obraća u raznim prigodama.

Svojoj sestri Celini priznala je: “Moram učiniti jednu stvar prije nego što umrem. Oduvijek sam sanjala da u pjesmi izložim Blaženoj Djevici sve što mislim o njoj”.

Četiri mjeseca prije smrti, u dvjesto stihova napisala je sve što misli o Mariji.

Sakupljamo 10 izraza male Terezije koji će nam pomoći da više volimo Djevicu:

  1. “Djevica je više Majka nego Kraljica”.

Vidjela samje prije svega kao blisku Majku koja brine i prati svoju djecu na životnom putu.

  1. “Nije mi teško vjerovati da sam tvoja kći, kad vidim da patiš kao ja.”

Terezija je tako doživljava… budući da je Majka Božja, nije se htjela poštedjeti trpljenja, biti uvijek blizu djece koja hodočaste ovom “suznom dolinom”.

  1. “Neusporediva Majko, voliš hodati zajedničkom stazom pokazujući mališanima raj.”

Teresita u svojoj molitvi kontemplira Djevicu koja je živjela sasvim običnim životom kao majka, žena, radnica u svom domu i tako pokazala da je svetost moguća usred jednostavnog i običnog života.

  1. “Živjela si bez pretenzija u krajnjem siromaštvu. Bez zanosa, ekstaze ili čuda.”

Duhovno siromaštvo u Djevici prevedeno je u život vjere bez posebnih “izvanrednih” milosti. Kako nam govori Terezija, ona nam pomaže živjeti tako i ne usmjeravati svoj duhovni život na singularno, nego živjeti po vjeri mnogo puta usred jednostavnosti i tame.

  1. “Poniznost je Marijina / Koja je privukla Božanskog Kralja / To je poniznost tvoga života

Marija nas privlači svojom poniznošću, kao što je privukla Oca da ju odabere za Majku svoga sina. Mala Terezija neprestano nas poziva da stupimo na “mali put” poniznosti. Njegov najbolji model: Maria.

  1. “Radije priznajem da je Svemogući učinio velika djela u kćeri svoje božanske Majke, i da je najveće od svega to što joj je dao da vidi svoju malenost.”

Gledajući Mariju, učimo ljubiti svoje siromaštvo i malenost i pobjeđivati ​​sve komplekse, slaveći jedinoga Velikoga: Gospodina.

  1. “Tvoj sin želi da budeš primjer duše koja ga traži u noći vjere.

Ovi stihovi koji govore o gubitku i pronalasku Isusa u Hramu prikazuju nam Mariju ostavljenu pred Isusovim riječima koje ona ne razumije. ‘Zar nisi znala da sam morao biti u očevoj kući?’ Gledajući Djevicu učimo se prepustiti Bogu kada ne razumijemo njegove planove i putove.

  1. “Ti si moja slatka zvijezda. Ti ozariš Isusa da se sjedinim s Njim”.

Djevica je za malu Tereziju sva “upućivanje na Boga”. Nasljedujući Djevicu, izlazimo iz svake povučenosti od sebe i činimo ono što jesmo i činimo da nas drugi ne gledaju, nego gledaju i sjedinjuju se poput Marije s Isusom u nama.

  1. “Da te svojim ogrtačem uvijek zaklonim uz Isusa, morat ćeš se smanjiti oponašajući njegove vrline.”

Imati Mariju kao Majku zahtijeva s naše strane nasljedovanje njezinih “malih vrlina”. Za malu Tereziju te se vrline sastoje od toga da ne želi biti važna svijetu, već samo da se sviđa poput Djevice, samo Božjim očima.

  1. “O Marijo, da sam ja Kraljica neba, a ti Terezija, ja bih željela a biti Terezija, a ti da budeš Kraljica neba.”

To su posljednje riječi koje je Mala Terezija napisala prije nego što je umrla. Ona nas uči ljubiti Djevicu do te mjere da je ne tražimo zbog onoga što nam daje, nego da je ljubimo zbog onoga što ona jest, naša Majka i Kraljica neba.

Preuzeto s: vjera.hr

Pogledajte još

Ljetni raspored sv. misa

Od danas, tj. nedjelje 23. lipnja započinjemo s ljetnim rasporedom sv. misa koje će biti u…