Na svečanoj priredbi povodom obilježavanja Dana škole proglašena je pobjednica našeg školskog natječaja NAJLJEPŠE PISMO OCU ANTI GABRIĆU. Naime, tijekom manifestacije Dani oca Ante Gabrića koju smo u školi obilježili različitim aktivnostima objedinjenim pod nazivom Ocu Anti s ljubavlju, upravo je pisanje pisama izazvalo najveći interes naših učenika. Ovogodišnja tema bila je inspirirana citatom oca Ante: Svijet je ipak lijep…još se nađe rajskih kutova
Na pisanje pisama naše su učenike potaknuli vjeroučitelji i učitelji te ih je pristiglo dvadesetak. Sva su pisama pokazala toplu i nježnu emociju koju naši učenici imaju prema ocu Anti. Izabrati najljepše zaista nije bilo lako, a na kraju je pobjednila učenica 4. b razreda CVITA BEBIĆ.
Pisanje pisama danas polagano pada u zaborav zbog napretka moderne tehnologije. Otac Ante napisao ih je više od 7 000 tisuća i ta su pisma danas neizbrisivi trag po kojima smo upoznati s njegovim djelovanjem i životom u Indiji, ali i velikoj ljubavi kojom se obraćao rodbini i prijateljima u domovini.
Oče Ante,
piše ti tvoja Metkovka Cvita. Slušajući priče o tvom životu odlučila sam ti napisati pismo. Jako mi je zanimljiv tvoj životni put i borba da Isusa doneseš ljudima u dalekoj Indiji. Često se pitam koliko je velika tvoja ljubav prema Bogu i čovjeku, kad si odlučio otići tako daleko u nepoznato, u siromaštvo i ostaviti svoj dom zauvijek. Znaš, meni se to čini jako veliko i nesebično, pa čak i nestvarno.
Nama je vjera tako blizu, a nekima još uvijek tako daleko. Mnogi ljudi žele mijenjati prirodu i sve što nam je Bog darovao. Sve to nam priroda vraća potresima , poplavama , raznim bolestima.
Oče Ante, često se bojim za svoj život i za život moje obitelji. Puno razmišljam o tome. Moja mama tada kaže da samo moram vjerovati u dragog Isusa, sve mu predati i tada će sve biti dobro. On je tu, među nama, sve vidi i sve čuje.
Kad sam razmišljala gdje se krije rajski kutak na zemlji, sjetila sam se svog izleta i vožnje lađom po Neretvi. Pa da, upravo tu gdje smo rođeni i ja i ti, tu je mali raj na zemlji. Kad sam ušla u lađu i zaplovila među šaš, lopoče, liske i trske shvatila sam koliko je tu lijepo. I ti to oče Ante znaš jer si svoje djetinjstvo i mladost proveo u lađi. U lađu si ušao kad si i u Indiju došao. Puno tuge i siromaštva bilo je oko tebe, ali u tvom srcu je gorio žar Gospodnji da im pružiš ruku i snagu u borbi za živote, za vjeru, za svaki novi dan.
To je Oče Ante za mene raj. Naša neretvanska zemlja i Indija u zagrljaju tvoga srca. Dobri ljudi i tamo i ovdje, priroda kojom nas je Bog darovao.
Ploveći u mislima lađom dobrote pozdravlja te tvoja
Cvita
Izvor: OŠ Stjepana Radića
