Početna Frama i OFS Osvrt na Framaški hod

Osvrt na Framaški hod

13 min read
375
Četvero naših framaša provelo je na Framaškom hodu od 26. srpnja do 4. kolovoza nezaboravan hod koji se održavao na relaciji Šibenik – Lišane, a zatim je uslijedilo putovanje u Italiju i obilazak svih mjesta značajnih za život svetog Franje Asiškog te su 2.8. zaprimili porcijunkulski oprost grijeha u istoj crkvici u kojoj je tu milost sveti Franjo izmolio od Isusa. 
 
Ovo su doživljaji naših framaša s njihovog hoda: 
 
Hvaljen Isus i Marija!
Mogu samo reći da je odlazak na hod jedna od najboljih stvari koje mi je Bog odlučio podariti. Dopustio mi je da mu se ponovno približim i započnem, ovog puta dugotrajan rast u vjeri. Na putu mi je dao braću koja su uvijek bila tu za mene kada me trebalo utješiti, dati savjet, pjevati ili poticati da nastavim dalje. Zahvalan sam Gospodinu i svim framašima na ovim predivnim danima, a posebno fra. Anti i s. Antoniji koji su uvijek bili tu za nas i vodili nas na ovom hodočašću. Teško se nakon svega vratiti u svakodnevni život, ali mislim da bi svatko od nas framaša trebao uzeti vjeru i sreću koju smo na hodu dobili i dovesti je u svoje živote kako bi se Bog očitovao u našim sredinama. Nadam se da će se ponovni susret nas framaša s hoda dogoditi ubrzo te da ćemo opet zapjevati himnu hoda frame 2023.
Mir i dobro. 
                                                        ~Anton
 
 
Hvaljen Isus i Marija!
Opisati rijecima ne mogu to koliko sam zahvalna što sam sa framašima iz St-du i Zd-ši podrucja provela desetak dana koji su za mene bili predivni, predragi te nezaboravni. Kada sam 26.7. krenula iz svoga rodnog grada prema Šibeniku bilo mi je nekako čudno, u glavi su mi se vrtile svakakve misli, krenuvši od toga je li to uopće bila dobra odluka, kako ću se upoznati sa drugim ljudima, što ako mi se nešto loše dogodi na hodu do toga sto ako mi se ne svidi hrana i ostanem gladna. Nakon par dana sam shvatila da je ovaj Hod 2023 bio jedna od najboljih odluka u mom životu te sam svaki dan dragom Bogu zahvaljivala sto mi je dao priliku da upoznam nove ljude koji su predobroga i toploga srca, što sam imala mogućnost ići na hodočašće te još se više približiti Njemu. Kroz ovih 10 dana mi smo zajedno prošli svašta nešto, zajedno smo kao prava braća svako jutro doručkovali, svako popodne smo zajedno ručali, svaku večer zajedno smo večerali, molili i zahvaljivali smo Bogu na svakom zajedničkom provedenom trenutku, zajedno smo prohodali mnoge kilometre po onoj žegi, tu smo uvijek bili jedni uz druge, kada nam je bilo teško grlili smo jedni druge i tješili da ce sve biti dobro. Najviše mi je drago što je veseli fra Ante iskoristio prilike popričati barem malo o onome sto nas muči sa svima od nas te se i njemu i vedroj te veseloj s. Antoniji zahvuljem na predivnim i nezaboravnim danima koje su nam pružili. Nažalost, tako brzo je dosao kraj, nisam se baš dobro upoznala sa svima no ipak tako nam je dragi Bog dao. Nadam se da ću se ponovno sresti s tim ljudima jer je to bilo jedno predivno iskustvo koje ću pamtiti do kraja svoga života. Mir i dobro! 
 
                                                               ~Laura
 
 
Hvaljen Isus i Marija!
Framaški hod je nezaboravan događaj za kojeg je Bog upravo meni dao snagu i priliku da odem. Prije cijelog putovanja sam razmišljala kako će se sve odvijati, ali čim smo stigli u Šibenik odmah sam dobila odgovore na sva pitanja. Ljudi su bili vedri i nasmijani, spremni na druženje i odmah počeli sa upoznavanjem. Dan po dan sam počela shvaćati zašto i za koga se toliko pripremamo, a odgovor je bio jasan. Za Boga, shvatila sam da za primanje Božjeg oprosta trebamo sami u sebi malo stati i promišljati o grijesima i o samom Bogu da bismo osjetili puninu ljubavi nakon ispovijedi i primanja Euharistije. Vođeni Duhom Svetim svaki smo dan pjevali, molili, smijali se, plakali od sreće na klanjanju i bili tu jedno za drugo. Dokaz da je cijelo vrijeme Bog bio s nama je taj što je svaki dan prošao bez problema i ljutnje, grijehu i napasti nije bilo vremena ni prostora i sve to sam shvatila dok smo se vozili nazad za Hrvatsku. Najpredivnije iskustvo mi je bilo nakon Porcijunkulskog oprosta, osjetila sam sreću i ljubav za koju mogu reći nikada nisam ni znala, svi smo iz crkve izašli sa sretnim suzama jer nam je Bog zaista oprostio sve grijehe. Za kraj evo imam za reći da nikada neću požaliti za ovim i da idem dogodine opet jer neopisiva je ljubav Božja. 
 
                                                                 ~Maja
 
 
Hvaljen Isus i Marija!
Završio je i ovaj hod Frame St-du i Zd-ši područnih bratstava i sve što imam reći je Bogu jedno ogromno Hvala. Uistinu bilo je kako i ovogodišnje geslo kaže ,,Gospodin mi dade braću”. Ja sam svoga brata pronašla u svakome od nas, zajedno smo prelazili veće i manje kilometraže od prohladnih zora do vrućih podneva, zajedno pjevali, smijali se, ali i plakali na klanjanju pred Presvetim i iskusili Božju ljubav u zajedništvu koje nam je dano. Na Grecciu smo sudjelovali u uprizorenju živih jaslica zajedno s framašima iz Osječkog bratstva i bratstva Bosne Srebrne. Trenutak dolaska po potpuni oprost u crkvu svete Marije od Anđela za mene je bio najposebniji trenutak ispunjen čistom radošću. Zaista smo, braćo, zadobili predokus raja! Isto tako, veličanstven prizor u kojem se iz dana u dan očituje slava Božja bilo je neraspadnuto tijelo blaženog Carla Acutisa. Sve u svemu, stvarno mogu reći da mi je Bog ovim Hodom povratio duhovnu snagu, podario brojna prijateljstva i povećao moju vjeru. Definitivno se isplati pružiti mu priliku i povjerenje da i za svakog od framaša učini isto dogodine! Mir i dobro! 
                                                              ~Anđa
 

Pogledajte još

Najavljujemo tijelovsku procesiju

Na svetkovinu Tijelova – Svetkovine Presvetog Tijela i Krvi Kristove! Sv. mise u crk…