Početna Duhovna misao Bolesničko pomazanje ili posljednje pomazanje?!

Bolesničko pomazanje ili posljednje pomazanje?!

9 min read
576

Sveto bolesničko pomazanje, kako ispovijeda i uči Katolička crkva, jedan je od sedam sakramenata Novoga zavjeta, ustanovljen od Krista, našega Gospodina. Evanđelja govore da se Isus često susretao s bolesnicima i da ih je liječio. Dao je svojim učenicima vlast da na bolesnike polažu ruke, da ih mažu uljem, liječe i ozdravljaju.

Sakrament bolesničkog pomazanja podjeljuje se onima koji su opasno bolesni tako da se mažu na čelu i na rukama maslinovim uljem propisano blagoslovljenim, izgovarajući samo jedanput ove riječi: Po ovome svetom pomazanju i po svome preblagom milosrđu neka te Gospodin milošću Duha Svetoga pomogne; neka te oslobođena od grijeha spasi i milostivo podigne. Može se dijeliti pod misom i izvan mise, u kući, u bolnici, itd.

Prikladno vrijeme za njegovo primanje je zacijelo već kada vjernik zbog bolesti ili starosti počinje biti u smrtnoj pogibelji. Svetim pomazanjem bolesnika i molitvom prezbitera cijela Crkva preporučuje bolesnike trpećemu i proslavljenomu Gospodinu da ih pridigne i spasi. Ovaj se sakrament može ponoviti ako bolesnik poslije primljenoga pomazanja prizdravi pa opet zapadne u bolest ili ako tijekom iste bolesti nastupi veća pogibao. Prije kirurškoga zahvata može se bolesniku podijeliti sveto pomazanje kad god se zahvat poduzima uslijed koje opasne bolesti. Sveta se pomast može podijeliti starima kojima su snage znatno popustile i kad nije posrijedi opasna bolest. Neka se sveto pomazanje podijeli bolesnicima koji su možda izgubili svijest ili uporabu razuma ako bi ga kao vjernici barem uključno bili zatražili dok su bili pri zdravom razumu. Bude li svećenik pozvan k bolesniku koji je već umro, neka se za nj pomoli Bogu da mu otpusti grijehe i dobrostivo ga primi u svoje kraljevstvo, a pomasti neka mu ne daje. Bolesničko pomazanje neka se ne podjeljuje onima koji tvrdokorno ustraju u očitom teškom grijehu.

U župi sv. Ilije svećenici godišnje pohode oko 350 do 400 starijih osoba i bolesnika. 

Samo je svećenik služitelj bolesničkog pomazanja. Blagoslov bolesničkog ulja obično obavlja biskup na Veliki četvrtak. Ovaj sakrament daje bolesniku milost Duha Svetoga, koja pomaže spasu svega čovjeka, pridiže ga pouzdanjem u Boga, jača protiv napasti Zloga i tjeskobe smrti, tako da može ne samo nevolje hrabro podnositi nego i boriti se protiv njih, pače i da postigne ozdravljenje ako mu je to od koristi i za duhovno spasenje; pomazanje daje također, ako je potrebno, oprost grijeha i dovršenje kršćanske pokore. Bolesničko pomazanje nije jedini sakrament umirućih. Crkva nudi i pokoru (ispovijed) i euharistiju, tj. popudbinu. Bolesniku se daju sakramenti ovim redom: ispovijed, pomazanje, euharistija.
Ukućani bolesnoga dužni su obavijestiti župnika ako se bolest pogorša, a samoga bolesnika uljudnim riječima uviđavno će raspoložiti da pravodobno primi sakramente

Učinci bolesničkoga pomazanja:
– duševno okrepljenje i utjeha bolesnika, jača nemoćnika u njegovima duševnim i tjelesnim kušnjama;
– sjedinjenje s mukom Kristovom;
– oproštenje svih grijeha, koji nisu mogli biti ispovjeđeni, ako se bolesnik za njih kaje. Prije bolesničkog pomazanja, dakako, ako je moguće, treba ispovjediti teške grijehe. Osim grijeha opraštaju se i vremenite kazne;
– opće poboljšanje bolesti i tjelesno zdravlje ako je to na korist duši.

Priređeno prema: Sveti zbor za bogoštovljeRimski obrednik. Red bolesničkog pomazanja i skrbi za bolesne, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 2009.; don A. Čondić: Pastoral sakramenata (skripta).

 

Ne tražimo od Isusa da nas oslobodi patnje, već oholosti i grijeha. (bl. Marija od Propetog Petković)

Bolesničko pomazanje trebaju primiti bolesnici čije je zdravlje ozbiljno ugroženo, osobito oni u smrtnoj opasnosti, starije osobe, oboljeli pred težu operaciju i bolesna djeca ako su došla do dobi rasuđivanja. Može se ponoviti ako je tijekom bolesti došlo do pogoršanja. Ako je bolesnik u besvjesnom stanju treba i tada primiti ovaj sakrament ako je bio uvjereni kršćanin. Tada mu je to naknada za ispovijed. Ne smije se davati kada je bolesnik već umro. Samo u slučaju sumnje je li osoba umrla, može se sakrament podijeliti uvjetno.

Dakle, ovdje nisu uključene bolesti poput: zubobolje, glavobolje, prehlade i drugih manjih bolesti.

Članovi obitelji bolesnika i starijih osoba moraju se pobrinuti da takav član njihove obitelji ovaj sakrament primi pri punoj svijesti. Također je preporučljivo da obitelj bude nazočna i sudjeluje u molitvama pri podjeljivanju ovoga sakramenta njihovu bolesnom članu, osim u trenutku dok traje ispovijedanje.

Ako bolesnik svjesno odbije ovaj sakrament i u takvu raspoloženju umre, svećenik ili drugi službenik Crkve ima zabranu voditi spovodne obrede.

Prema: Žarko Vladislav Ošap, Rastimo u vjeri, nadi i ljubavi, Drvar, 2009.

Pogledajte još

Župne obavijesti (6. do 13. listopada 2024.)

XXVII. NEDJELJA KROZ CRKVENU GODINU NEDJELJA Prva nedjelja u mjesecu – večernja sv. …