Henryk Zieliński piše kako su euharistijska čuda (od koji su dva iz novijeg vremena – u Poljskoj) BOŽJI ODGOVOR NA MANJAK VJERE. Dva novija čuda koja su se tamo dogodila (u mjestima Sokolka i Legnica): Hostija koja je pala na pod prilikom pričešćivanja stavljena je u staklenu posudicu, a onda – umjesto da se pomalo razgradi – Hostija je prokrvarila. Nakon istraživanja na uzetom djeliću tkiva utvrđeno je – da se radi o ljudskom tkivu.
Jedno od najranijih euharijstijskih čuda dogodilo oko 750. godine U LANCIANU U ITALIJI.
Jedan od redovnika iz samostana sv. prema ljetopiscima, Bazilije, bio je čovjek obrazovan, ali u pitanjima vjere nije bio tako siguran. Sumnjao je u Božju prisutnost u Presvetom Sakramentu, često se pitajući je li moguće da će Kristovo Tijelo i Krv biti prisutni u obliku kruha i vina nakon transupstancijacije, sve dok se jednom prilikom, nakon posvećenja, nije dogodilo da je Hostija u njegovim rukama izgleda kao da je to dio ljudskog tijela, a u kaležu se pojavila krvava tekućina. Relikvije ovog čuda čuvaju se do danas u crkvi sv. Legoncjana, koja pripada franjevcima. Pape Ivan Pavao II i Benedikt XVI. govorili su o relikvijama čuda u Lancianu.
Istraživanja provedena 1970. – 1971. i ponovljena 1981. donijela su iznenađujuće rezultate. Tim stručnjaka za anatomiju, histopatologiju, kemiju i kliničku mikroskopiju pod vodstvom profesora Odoarda Linolija i Ruggera Bertellija zaključio je da su relikvije u Lancianu dobro očuvano ljudsko tkivo. “Dio tijela jest dio srca i apsolutno je jasno da su prisutne desna i lijeva klijetka”, navodi se u izvješću. Smeđe grudice su ugrušci ljudske krvi. Njihova je skupina osnovana kao AB – rijetka u Europi i uobičajena na Bliskom Istoku. Krv iste skupine pronađena je na Torinskom platnu.
Sličan se događaj dogodio u blizini talijanskog grada ORVIETO. U kolovozu 1263. svećenik Petar iz Praga, hodočastivši na grobove apostola boravio je u obližnjem Bolsenu. Tijekom proslave svete misne žrtve u crkvi sv. Krystyna počeo je sumnjati u Kristovu prisutnost u Euharistiji upravo kad je izgovorio riječi transupstancijacije. Tada je krv počela teći iz Hostije. O toj neobičnoj pojavi je obaviješten Papa Urban IV, koji je u to vrijeme boravio u Orvietu. Nakon pregleda nalaza posebnog povjerenstva, 1264. izdao je bulu Transiturus de hoc mundo, uvodeći svetkovinu Presvetog Tijela i Krvi Kristove u cijelu Crkvu, koju je prije tražio Bl. Julijan iz Cornillona. Predaja kaže da je sv. Toma Akvinski, na papin zahtjev, pod utjecajem ovog čuda, napisao je himnu.
Posljednjih godina u Poljskoj su se dogodila dva poznata euharistijska čuda.
Prva u crkvi sv. Antuna u SOKóLKI 2008.
Poslije pet godina, U LEGNICI.
U oba slučaja dogodilo se slično.
Dok se dijelila sveta pričest jedan od Hostija pala je na pod. Svećenici su Hostije stavili u posudu s vodom koja je služila za pranje mrvica s prstiju nakon pričesti. Čekali su da se Euharistija sama razgradi. Ispostavilo se, međutim, da se na potopljenoj Hostiji nalazi crvena mrlja, kao da je trag krvi. Studije koje su provodili profesori medicinskih fakulteta pokazale su da se radi o ljudskom tkivu.
Što je zajedničko opisanim događajima?
Čini se da je to u svako vrijeme Božji odgovor na nedostatak vjere.
Jer je li normalno da neki liturgičari napuštaju vjeru u Pretvorbu i zar nam takvi svećenici nisu na sramotu?!
Svečanost Tijelova skreće pozornost na svetost Presvetog Sakramenta. Ne samo kad u procesiji idemo ulicama gradova i sela u svečanim povorkama nego svaki dan, jer toliko je ih je već koji su na korak do ravnodušnosti i sumnje u NJEGOVU STVARNU PRISUTNOST…
Usp. Fr. Henryk Zieliński fronda.pl
Prisjetimo se što se dogodilo u našem hrvatskom svetištu Predragocjene Krvi Kristove u LUDBREGU, kod Zagreba.
Svećenik je posumnjao u riječi Pretvorbe i pred njegovim očima se vino u kaležu i na vidljiv način pretvorilo u KRV. On je u strahu zazidao kalež u zid i otkrio taj događaj svojoj subraći tek na samrti.
Papa Julije je 1512. poslao svoje izaslanike u Ludbreg da ispitaju ovaj događaj. Izvješće je bilo napisano u prilog tomu da se doista dogodilo euharistijsko čudo, a toj prosudbi su pridonijela i čudesna ozdravljenja koja su se događala tijekom molitve u svetištu.