Gdje postoji stablo svećenika?
Na kojoj njivi naći stablo sa redovnicima?
U kojoj šumi pronaći ta rijetka stabla koja rode svećenicima, redovnicima i redovnicama?
Jeste li ikad vidjeli takvo stablo, ikada na nj naišli?
Svakog dana mole mene biskupa neka učinim da to stablo izraste?
Ali gdje je zemljište, rupa, voda, gnojivo?
Svake mi godine kažu neka se popnem na to stablo da na njemu uberem svećenike i sestre, tjeraju me neka ga potresem da s njega padnu apostoli.
I otišao sam prolazio putevima i idem od jedne kršćanske zajednice do druge i posjećujem obitelji jednu za drugom: Nemate li možda vi moje stablo, stablo koje manjka u mojem voćnjaku? Niste li možda vi samo to rijetko stablo koje bi trebalo zasaditi na mojoj njivi?
Obitelji, budite dobra zemlja.
Kršćanske zajednice, budite rasadnici.
Odgojitelji, donosite dobru vodu.
Žene i muževi, djeco i mladi, roditelji i odgojitelji, svi zajedno tražimo stablo zvanja moleći, radeći nešto, bezuvjetno se pouzdavajući u Boga.
Sjeme – Božji poziv – bit će posijano i iz njega će izrasti stablo zvanja u sjeni velikog Križa na slavnom suncu Uskrsnuća.
(Msgr. A. T. Sanon)
