Metković se prvi put spominje 1422. u jednom spisu koji se čuva u dubrovačkom arhivu: flumaria Narrenti subtus Metchovich (…na rijeci Neretvi pod Metkovićem). Sudeći po arheološkim nalazima na brdu Predolcu, neposredno do grada, život je u njemu otpočeo još u pretpovijesno doba. Pretpostavlja se da su prvi poznati žitelji u donjem toku Neretve bili helenizirani Iliri Daorsi, koje su kasnije potisnuli ratoborni Ardijejci i Delmati.
Župa sv. Ilije, u Gradu Metkoviću Dubrovačko-neretvanske županije, smještena je na lijevoj strani rijeke Neretve u Južnoj Dalmaciji. Naselje je oživjelo tek u XVIII. st., nakon što su Mlečani g. 1716. srušili staru tvrđavu u Gabeli i povukli se s narodom u mjesta u donjem toku rijeke Neretve. Ime mjesta potječe od plemena Metkovići koje danas više ne postoji. To je razlog što se je uobičajen naziv grada bio u množini, Metkovići, koji se još može čuti od starijih mještana. Župa je obuhvaćala područje od Gabele do Opuzena i od Vida do Vidonja. Međutim, grad je poslije Drugoga svjetskog rata rastao i na desnoj obali Neretve. Župna crkva sv. Ilije ostala je daleko od novih gradskih naselja, pa je g. 1969. u Metkoviću osnovana nova župa sv. Nikole na Jerkovcu, s desne strane Neretve, a s lijeve strane je starodrevna župa sv. Ilije proroka, koju od samog početka vode franjevci Provincije Presv. Otkupitelja.
Još pod turskom vlašću, od g. 1670., franjevci su stvorili župu koju sačinjavaju sela Doljani, Dračevo i Metković a crkva se nalazila u Doljanima. Kasnije su franjevci iz Zaostroga posluživali Čitluk (Gabelu), a iz njega i kraj oko Metkovića. Kad su Mlečani napustili Čitluk (1716.), opći providur Alvice Mocenigo dao je g. 1719. Metković, Doljane i Dračevo franjevcima, što se računa kao službeni početak župe. Franjevci su je u početku duhovno posluživali iz Zaostroga. Župnik je Metkovića bio od g. 1819. do 1834. vicarius foreanus, a od g. 1854. do 1944. kao i od g. 1945. do 1966. dekan metkovskog dekanata. Župa je pripadala Makarskoj biskupiji do g. 1830. kad je pripala Splitsko-makarskoj biskupiji, od g. 1969. nadbiskupiji.
God. 2004. Provincija Presv. Otkupitelja je kupila zemljište ispod sportske dvorane za gradnju novog pastoralnog centra.
Literatura: Fra Vjeko Vrčić, Neretvanske župe, Metković, 1972.; Mile Vidović, Sakralni objekti u dolini Neretve, MH, Metković, 1998.
Dosadašnji župnici
- Fra Jure Jelavić 1734. – 1748.
- Fra Frano Bogun 1748. – 1751.
- Fra Mijo Vujičić 1751. – 1760.
- Fra Šimun Batinović 1760. – 1762.
- Fra Luka Raos 1762.
- Fra Petar Grabić 1762. – 1765.
- Fra Grgur Ivičević 1765.
- Fra Jozo Marković 1765. – 1767.
- Fra Marijan Giljević 1767. – 1768.
- Fra Luka Vladimirović 1768. – 1769.
- Fra Paško Vladimirović 1769. – 1772.
- Fra Jozo Marković 1772. – 1774.
- Fra Petar Brajković 1774. – 1780.
- Fra Mate Bartulović 1780.
- Fra Frano Despot 1780. – 1783.
- Fra Paško Vladimirović1783. – 1784.
- Fra Srećko Batinović 1784. – 1789.
- Fra Paško Vladimirović 1789. – 1790.
- Fra Juraj Kačić-Peko 1790. – 1793.
- Fra Martin Andrijašević 1793. – 1796.
- Fra Karlo Žderić 1796. – 1798.
- Fra Luka Bukovac 1798.
- Fra Frano Despot 1798. – 1802.
- Fra Karlo Žderić 1802. – 1804.
- Fra Vice Crnčević 1805.
- Fra Srećko Matutinović 1805. – 1807.
- Fra Ivan Nimčić-Franić 1807. – 1808.
- Fra Srećko Matutinović 1808. – 1811.
- Fra Bone Borić 1811.-1813.
- Fra Marko Grupković 1813. – 1815.
- Fra Ivan Žderić 1815. – 1821.
- Fra Antun Lovro 1821. – 1824.
- Fra Ivan Nimčić Franić 1824.
- Fra Karlo Žderić 1824. – 1826.
- Fra Josip Grupković 1826. – 1835.
- Fra Paškal Žderić 1835. – 1846.
- Fra Ante Poljak 1846. – 1847.
- Fra Ivan Grupković 1847. – 1849.
- Fra Ante Jelavić 1849. – 1853.
- Don Marin Krstulović 1853.
- Don Andrija Matešan 1853. – 1855.
- Fra Vice Janović 1855. – 1863. – graditelj crkve sv. Ilije
- Fra Luka Aničić 1863. – 1869.
- Fra Vice Janović 1869. – 1871.
- Fra Žarko Borić 1871. – 1873.
- Fra Rafo Borić 1873. – 1885.
- Fra Petar Kačić Miošić 1885. – 1887.
- Fra Nikola Bilić 1887. – 1890.
- Fra Josip Raič 1890. – 1891.
- Fra Šimun Bušelić 1891. – 1901.
- Fra Mate Šimić 1901. – 1904. – graditelj kuće
- Fra Ante Gnječ 1904. – 1909.
- Fra Ivan Ivandić 1909. – 1916.
- Fra Konrad Rudan 1916. – 1917.
- Fras Luiđi Donelli 1917. – 1920.
- Fra Leonardo Bajić 1920. – 1923.
- Fra Jozo Šimić 1923. – 1925.
- Fra Frano Klarić 1925. – 1934.
- Fra Vlado Bilobrk 1934. – 1944.
- Fra Vjeko Vrčić 1945. – 1958.
- Fra Ivan Abrus 1958. – 1962.
- Fra Ante Sekelez. 1962. – 1969.
- Fra Mario Jurišić 1969. – 1974.
- Fra Mate Gverić 1974. – 1982.
- Fra Ivan Nimac 1982. – 1988.
- Fra Mirko Buljac 1988. – 1994
- Fra Filip Milanović Trapo 1994. – 1996.
- Fra Mate Matić 1996. – 2003.
- Fra Dušan Džimbeg 2003. – 2009.
- Fra Petar Gulić 2009. – 2016.
- Fra Ante Bilokapić 2016. – 2022.
- Fra Denis Šimunović 2022. – …
Župna kuća
Župna kuća je izgrađena 1900.-1902. god. na mjestu starije kuće, koja je bila podignuta odmah nakon osnivanja župe (1740.). Budući da je ta stara kuća, pokrivena slamom, bila pretijesna, proširivana je (1752.) i popravljena (1877.) sve dok nije napravljena nova 1902. godine. Za Drugoga svjetskog rata bila je oštećena, ali je nakon rata obnovljena. Danas je toliko trošna i nefunkcionalna da je potrebna izgradnja nove župne kuće i pastoralnog centra. Uz župnu kuću nalaze se još dvije kućice, starija kamena i novija betonska. U starijoj je u prizemlju preuređena jedna prostorija za potrebe župe. Uz župnu crkvu je crkvena kuća koja je dijelom uređena za vjeronaučne dvorane i župnu knjižnicu. God. 2004. Provincija Presv. Otkupitelja je kupila zemljište ispod sportske dvorane za gradnju novog pastoralnog centra.
Sveti Ilija prorok – Dan grada Metkovića 20. srpnja
tekst preuzet s www.metkovic.hr
Ne zna se točno otkad se Sveti Ilija slavi kao zaštitnik grada Metkovića. Taj “borben” svetac najvjerojatnije je izabran za našega patrona zbog ondašnjeg geopolitičkog položaja Metkovića uz uvijek nemirnu mletačko-tursku granicu. I nije samo Metković izabrao tako moćna zaštitnika. Sveti Ilija slavi se po cijeloj Bosni i Hercegovini te Slavoniji.
Dvadeseti srpnja u Metkoviću uvijek je poseban dan koji bi mnogima započeo Svetom misom u crkvi Sv. Ilije, a kasnije bi se nastavio na gradskom trgu posjetom tradicionalnu sajmu na kojem se trgovalo svim i svačim. Na taj dam Metkovci su u goste primali rodbinu i prijatelje iz okolnih mjesta, ali i oni koji nisu u Metkoviću imali rodbine u velikom bi broju hrlili u Metković “na dernek”, tj. sajam. Tako je ostalo i do današnjih dana.
Negdje od sredine šezdesetih godina prošlog stoljeća pa do konca osamdesetih tadašnje komunističke vlasti pokušale su uništiti stoljetnu tradiciju proslave Svetog Ilije pomaknuvši “dernek” sedam dana kako bi se poklopio sa ondašnjim Danom ustanka naroda Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Nisu uspjele jer je tada Metković umjesto jedne imao dvije proslave. I obje su se vezale uz Svetog Iliju.