U noći svih noći, u prijelazu iz tame na svjetlo slavimo tajnu svih tajni. U Isusovom uskrsnuću slavimo Božje protivljenje smrti. Slavimo konačnu pobjedu života.
Ta poruka o Božjem protivljenju smrti ne vrijedi samo za vjerne kršćane, nego je to radosna vijest za sve ljude ovoga svijeta. Posvuda, gdje se čini da umiranje, smrt i propast imaju posljednju riječ, onamo treba prodrijeti poruka ove noći: Smrt nema posljednju riječ, posljednju riječ ima život! Naravno da uskrsna poruka ne dokida smrt i umiranje u ovome svijetu u kojem i dalje ljudi trpe i umiru. Ratovi i katastrofe će nas i dalje opterećivati i strašiti. Vijesti svakoga dana to potvrđuju,, nažalost, na svakom koraku.
Ali Uskrs je donio iskru nade usred nevolje i bijede. Uskrs je, naime, zarazio smrt virusom života. I to je radosna vijest koja nas lišava straha: čovjek i cijeli svijet nisu programirani na tjeskobno kruženje trajnog “i tako dalje” o smrti i pokapanju, nego su izručeni apsolutnoj novosti života, ne mimo smrti, nego kroz smrt.
Hrabrost, da naviještamo potpuno novu perspektivu života, daje nam vjera u Isusovo uskrsnuće. On je “Prvorođenac svakog stvorenja” (Kol 1,15) i garant novoga života. I možda najveće uskrsno iznenađenje za nas: mi imamo udjela u ovom novom životu, ne bilo kada, kada umremo, nego već sada usred našega teškog i nepredvidljivog života. Pavao se o tome izrazio u poslanici Rimljanima: “Ili zar ne znate: koji smo god kršteni u Krista Isusa, u smrt smo njegovu kršteni. Krštenjem smo dakle zajedno s njime ukopani u smrt da kao što Krist slavom Očevom bî uskrišen od mrtvih, i mi tako hodimo u novosti života. Ako smo dakle s njime srasli po sličnosti smrti njegovoj, očito demo srasti i po sličnosti njegovu uskrsnudu” (Rim 6,3-5).
Krštenje je, dakle, beskrajno puno više, nego obred učlanjenja u vjersku instituciju. Ono je znak, da smo mi “u Kristu” i time smo pozvani, ovlašteni i vjerojatno uskrsno zavedeni na nasljedovanje. Nasljedovati znači živjeti na Isusov način, ponašati se kao oni koje je on dotaknuo i uputio na svoj put. Ako bi nam uspjelo ići njegovim putom, tada bi u cijelom svijetu uskrsno Božje protivljenje trajnom „i tako dalje!” bilo vidljivo i osjetno. Tada bismo bili svjedoci ove radosne uskrsne poruke koja je Život!
Piše: fra Ante Bilokapić
