
U veljači, ove godine osnivačice Zaklade Otac Ante Gabrić Violeta Oršulić i Marina Vrečko pohodile su Indiju i nekadašnje misijske postaje oca Ante Gabrića u Zapadnom Bengalu. Razlozi posjete su kontinuirana suradnja te novi projekti koji su u pripremi u suradnji s biskupijom Baruipur i svećenicima te časnim sestrama misijskih postaja našeg misionara.
Kako bi oživjeli sjećanje na o. Gabrića i potaknuli na veću pobožnost prema njemu svoj posjet započele smo s izložbom fotografija “Tamo gdje Palme cvatu“ renomiranog hrvatskog fotografa Zvonimira Atletića koji je 70ih i 80ih godina imao priliku i čast pratiti i fotografirati rad Majke Terezije i oca Ante Gabrića. Izložba kao i lik i ostavština našeg oca Ante Gabrića je probudila veliko zanimanje u Zapadnom Bengalu i cijeloj Indiji.
Zahvaljujući Generalnom vikaru p. Dominiku Gomesu i nadbiskupu Kolkate mons. Tomas D’Souzi izložbu smo organizirale prvo u Kolkati. Bila nam je iznimna čast što su upravo mons. Tomas D’Souza i vrhovna poglavarica Misionarki ljubavi s. Mary Joseph otvorili ovu izložbu. Neki su od posjetitelja po prvi put čuli za o. Gabrića, ali je bilo i mnogih koji su ga poznavali te su bili dirnuti što smo ih posjetili na to lijepo vrijeme s njim. Svoja iskustva i svjedočanstava podijelili su radosno s nama. Posebno su bila dirljiva iskustva sestara Misionarki ljubavi koje su poznavale našeg misionara i usko surađivale s njim kao i ona svećenika koji su se kao mladići s o. Gabrićem pripremali za svoj svećenički poziv. Nakon Kolkate izložba je uspješno nastavila svoj put prema Basantiju i Gosabi, nekadašnjim misijskim postajama oca Ante.
Uz podršku biskupa Shyamal Bose i svećenika biskupije Baruipur obilazili smo sela misijskih postaja našeg misionara. Udaljenost od jednog do drugog sela bila je velika. Preko velikog Gangesa, pritoka, rukavca, malih otoka na kojima su i danas sela koja je podigao o. Gabrić. Ušle smo tako u srce Sunderbanske džungle i najsiromašniji dio Indije. Uz svu pomoć i sve prometne pogodnosti koje smo imale na raspolaganju nije bilo lako. Često smo se pitale kako je o. Gabrić, u ono vrijeme, pješice, s biciklom, ponekad i na ramenu mogao obilaziti sva ova sela. Ljudski nemoguće!
U svakom su nas selu s radošću dočekali. Kroz susrete sa svećenicima i župljanima otkrivale smo njihove poteškoće i probleme s kojima se svakodnevno susreću. Razgovarali smo o mogućim projektima s kojima bi im pomogli da poboljšaju kvalitetu svoga života i ostvare barem osnovne uvijete za normalan život s naglaskom na svemu onom što je realno ostvarivo u njihovim uvjetima. Živući svjedoci prepričavali su svoja iskustva s našim misionarom. Bili smo kao i mnogi dirnuti onim što smo čuli. Divne su to i dirljive priče koje su nas sve vratile u neko davno vrijeme. Bilo je suza, sjete, a ponajviše radosti zbog proživljenog iskustva koje su imali s o. Gabrićem. Svugdje dobrodošlica, radost i otvorena srca. Neočekivano, imali smo i susret sa sestrom Mohini, Misionarkom ljubavi, prvom sestrom koja je bila uz o. Antu kada se rađala misijska postaja Mariapolli, kao i sa sestrom Merlyn koja je sve godine bila uz o. Gabrića u Mariapolliju i koja je još danas u istom selu.
Prirodne ljepote ovog kraja ostavljaju bez daha. Rekli bismo raj zemaljski. Za nas neviđeno i nestvarno, ali ipak za život jako teško. Vidjele smo kako se skromno i teško živi. Mnoge su obitelji bez posla i osnovnih životnih uvjeta. Veći broj djece ostane samo na osnovnom obrazovanju ili bez njega. Žene su nezaposlene, djevojke se udaju dosta rano, a muškarci teško pronalaze posao. Ako i rade onda je to nedostatno za život, te mnogi od njih u potrazi za poslom odlaze u Kolkatu.
Malo je obitelji koji imaju obradivu zemlju. Po nekim selima zbog čestih ciklona zemlja je slana pa se ne može koristiti za sadnju. Da bi se zemljišta očistila od soli treba čekati tri godine ako u međuvremenu ne dođe novi ciklon. Cikloni najčešće pogađaju Gosabu jer je na rijeci Ganges.
Za vrijeme našeg boravka u Basantiju obišli smo cijeli kompleks nekadašnje osnovne, tehničke i industrijske škole koju je vodio o. Gabrić. Sve su ove zgrade u lošem stanju. U jednoj zgradi koja je obnovljena uz pomoć države još je uvijek osnovna škola. Druga zgrada se ne koristi zbog velikih oštećenja. Nekadašnji đački dom kojeg je sagradio o. Gabrić i danas osigurava smještaj za 48 dječaka koji su izdvojeni iz disfunkcionalnih obitelji. O njima brinu svećenici. I ova je zgrada u lošem stanju, smještaj je jako oskudan, nema vode, pa svako jutro dječaci odlaze u dvorište obližnje osnovne škole s kantama kako bi donijeli vodu za svoje osnovne potrebe.
Sve nas je ovo dotaklo i potaklo da se zapitamo kako pomoći. Od svega što smo obišli najteže je upravo u Mariapoliju. Od vremena o. Ante pa do danas malo se toga ovdje promijenilo. Osim ceste koja je danas puno bolja i struje koja je došla do mnogih, sela su ostala nepromijenjena. Još se uvijek živi u kolibama, kućama od bambusa i blata. Po nekim selima još je uvijek veliki problem pitke vode, posebno u sušnim razdobljima.
Sama crkva koja nosi ime Gospe Lurdske u dosta je lošem stanju. Njen zadnji dio, uz sam grob o. Ante je duboko napukao, prednji dio prokišnjava pa je u crkvi vlažno, unutarnji zidovi su oštećeni.
Novo otvorena škola koja nosi ime našeg misionara „Fr. Gabric English Medium School“ treba proširenje, adaptaciju i igralište. Za vrijeme našeg boravka upravo se postojeća škola renovirala, bojala i pripremala za novu školsku godinu koja je trebala početi 3. travanja ali zbog toplinskog vala i nesnošljivhi vrućina (43 ⁰C) početak je odgođen za sada do 24. travnja. U ovoj se školi nastava odvija na engleskom jeziku pa je mogućnost daljnjeg školovanja nakon završene ovakve škole puno bolja nego ona za djecu koja dolaze iz državnih bengalskih škola. Nažalost mali broj kršćanskih obitelji može platiti školarinu svojoj djeci.
Zahvaljujući donacijama, posebno donaciji djece Osnovne škole Stjepan Radić, te pomoći župi sv. Ilije uspjeli smo kupiti nove školske torbe, bilježnice, bojice i olovke za 75 učenika, te proslaviti rođendan o. Gabrića zajedno sa učenicima, njihovim roditeljima i učiteljicama.
Župna kuća koju je također sagradio o. Gabrić, posebno njeno prizemlje u dosta je lošem stanju, nagrižena godinama i vlagom treba potpunu obnovu. Gornji dio župne kuće obnovili smo prije tri godine i upravo je u tom dijelu moguće boraviti. Tu se nalaze četiri prostorije sa po četiri ležaja i četiri kupaonice. Kuhinju, blagovaonicu i otvore je još potrebno obnoviti u nadolazećem periodu. Upravo bi taj prostor u budućnosti omogućio boravak hodočasnicima i volonterima.
Sve planirane aktivnosti i projekte Zaklada OAG raditi će zajedno s biskupijom, lokalnim svećenicima i časnim sestrama. U razradi je proširenje škole te nabavka knjiga i pokojeg kompjutera za djecu, bušenje arteških bunara, pomoć ženama stjecanjem znanja i vještina za šivanje, vezenje, uzgoj životinja i vrtova, nabavka koka i koza za prehranu obitelji, nastavak održavanja i punjenja naše Rižine banke koju smo nedavno pokrenuli kao i podizanje svijesti o boljoj higijeni.
Smatramo da bi trebali ponovno pružiti podršku i pomoć misijama oca Ante Gabrića, baš onako kako je nekada i bilo, a posebno djeci koja trebaju obrazovanje. Nakon 35 godina, sada kada je proglašen slugom Božjim, kao jedan od najvećih hrvatskim misionara Otac Ante Gabrić zaslužuje da i dalje njemu u čast područje njegovih misija i sadašnje biskupije Baruipur dobije podršku i pomoć od nas Hrvata.
Violeta Oršulić