Početna Duhovna misao Jesmo li zaboravili moliti za duše u Čistilištu?!

Jesmo li zaboravili moliti za duše u Čistilištu?!

7 min read
446

Maria Simma: Ne zaboravite moliti za duše u Čistilištu

Maria Simma bila je velika prijateljica i pomoćnica duša u Čistilištu. Rođena je 5. veljače 1915. godine u austrijskom gradiću Sonntagu.

U sebi je odmalena nosila težnju za redovništvom, ali je tri puta otpuštena iz samostana svojoj kući zbog svojeg slabašnog tjelesnog zdravlja. Trostruki boravak u samostanu duhovno ju je oblikovao, pomogao joj je u duhovnom rastu i tako ju je pripravio na njezin apostolat u korist duša u čistilištu. Njezin duhovni život bio je obilježen djetinjom ljubavlju prema Presvetoj Djevici Mariji i željom da pomogne dušama u čistilištu, kao i time da svim sredstvima pomaže misijama među poganima.

ZAVJET MAJCI BOŽJOJ

Zavjetovala je svoje djevičanstvo Majci Božjoj, posvetila se Mariji posvetom svetog Ljudevita Grigniona Montforta, posebno u korist duša u čistilištu. Učinila je također zavjet predanja da bude »duša žrtva«, žrtva ljubavi i zadovoljštine. Maria Simma je u tome našla zvanje koje joj je Bog namjenio – da pomaže dušama u čistilištu molitvom, patnjom zadovoljštine i apostolatom.

PRVI POSJET DUŠE IZ ČISTILIŠTA

Godine 1940. posjetila ju je prva duša iz čistilišta, ona ih je zvala sveta duše. Tad je imala 25 godina. Od 1940. do 1953. godine dolazile su joj duše čistilišta, većinom u studenom. U tjednu po Svim svetima izgleda da duše čistilišta primaju posebne milosti po posredovanju Djevice Marije. I čitav mjesec studeni čini se da je za njih vrijeme posebnih milosti. Treba reći, međutim, da María nikad nije sama tražila da je duše posjete – nikada ih nije zazivala ili „usmjeravala“ na bilo koji način. Uvijek su same dolazile. Zapravo, svete duše su joj rekle da im Bog u svojom velikom milosrđu dopušta da od nje prime žrtvu i molitve kako bi se njihovo vrijeme u čistilištu skratilo.

MOLITVA IM JE NAJPOTREBNIJA

Kako kaže María, duše u Čistilištu najviše „rastužuje“ što su ih njihove obitelji u potpunosti zaboravile. S pravom se tako osjećaju jer ne primaju nikakvu duhovnu pomoć od onih kojima su oni sami puno pomogli za vrijeme života. Samo je mali broj molitvi upućen njima, čak i za vrijeme sprovoda. A ipak, upravo im je molitva najviše potrebna! Sve komemoracije, proslave i tetovaže napravljene u njihovu čast, iako dobronamjerne, ne pomažu im u oslobađanju od patnje te od pročišćavanja.

BOG ČUJE I NAJMANJU MOLITVU

Bog čuje i svaka najmanju molitvu. Tako mi je jedna duša (iz čistilišta) došla prije nekoliko godina. Čovjek se pojavio jedne noći i nakon što mi je rekao što mu treba da bude oslobođen, ostao je stajati preda mnom i pitao: “Poznaješ li me?” Morala sam odgovoriti “ne”. Zatim me podsjetio da je prije mnogo godina, 1932., kad sam imala samo sedamnaest godina, kratko putovao sa mnom u istom kupeu vlaka do Halla, (Austrija). Tada sam se sjetila: Ogorčeno se žalio na Crkvu i na religiju, a ja sam osjećala da moram na to odgovoriti rekavši mu da nije dobra osoba ako može rušiti tako svete stvari. Ovaj ga je odgovor iznenadio i iznervirao, a on mi je rekao: “Još si premlada da bih si mogao dopustiti da ti držim predavanja.” I jednostavno nisam mogla odoljeti da ne budem malo gruba i uzvratila sam mu malo drsko: “Ipak sam pametnija od tebe!” To je bilo to, zario je glavu u svoje novine i nije rekao više ni riječi. Kad je vlak stigao na njegov kolodvor i on napustio odjeljak, jednostavno sam se pomolila ispod glasa: “Isuse, ne dopusti da se ova duša izgubi.” I tad kad je bio sa mnom, rekao mi je da ga je ta sitna molitvica spasila da ne bude zauvijek izgubljen.”

Izvor: book.hr

Pogledajte još

Stablo zvanja

Gdje postoji stablo svećenika? Na kojoj njivi naći stablo sa redovnicima? U kojoj šumi pro…