U petak, 8. prosinca nakon večernje sv. mise u crkvi sv. Ilije prikazan je dokumentarni film “Velike male sestre”.
Film scenarista i redatelja Jakova Sedlara želi na svjetlo dana dati do sada malo poznate ili potpuno nepoznate činjenice djelovanja sestara milosrdnica koje su tijekom Drugog svjetskog rata na inicijativu i potporu zagrebačkog nadbiskupa Alojzija Stepinca spasile 309 Židova. U četrdesetak minuta daje se kratki osvrt na početak djelovanja sestara milosrdnica u Zagrebu na prosvjetnom planu, a potom i zbrinjavanju bolesnih koje su započele u svom samostanu u Frankopanskoj. Potom se gledateljstvo upoznaje s gradnjom i organizacijom rada Bolnice sestara milosrdnica, a u središnjem dijelu je djelovanje bolnice i sestara u vrijeme Drugog svjetskog rata kada su se pod raznim dijagnozama, često i izmišljenim u bolnicu sklanjali Židovi. Njihove troškove je isprva plaćala Židovska općina, a od 1943. nadbiskup Stepinac. Zahvaljujući besprijekornoj organizaciji na čelu sa s. Bogoljubom Jazvo, svi su u bolnici dobili potrebnu skrb i zaštitu, a ni jedan slučaj nije otkriven tadašnjim vlastima. Sve iznesene činjenice bogato su potkrijepljene dokumentacijom koju je marno godinama istraživao odvjetnik Marko Danon u arhivima. Film donosi i vrlo emotivno svjedočenje Mira Romana čija se majka u visokom stupnju trudnoće uspjela spasiti iz vlaka koji je prevozio Židove iz Sarajeva u Auschwitz, te se u Zagrebu domogla bolnice u Vinogradskoj gdje je Miro rođen, a onda pak zahvaljujući s. Jazvo uspjela pobjeći iz nje.
Vođene geslom „Pro Deo et patria“ „Za Boga i domovinu“ slijedeći karizmu svog Utemeljitelja sv. Vinka – biti za čovjeka u svakoj njegovoj potrebi od najranije njegove dobi sve do časa smrti – sestre milosrdnice su ovim herojskim činom dokazale da im je milosrdna ljubav i dobro bližnjega uvijek bilo ispred vlastite sigurnosti i života. Osobito u teškim ratnim vremenima, dok su nesebičnom ljubavlju spašavale ugrožene, ranjene, prognane, brinući se i za ratnu siročad i same su doživjele sudbinu progonjenih i zlostavljanih, mučene u zatvorima i samicama, a neke od njih nedužno su ubijene zbog vjernog služenja Bogu i svome narodu, rekla je s. Bradica. Podsjetila je kako je i sama s. Bogoljuba Jazvo bila u životnoj opasnosti. „Nekoliko dana nakon nasilnog udaljavanja iz Vinogradske bolnice došli su po nju. Samo mudra i domišljata ljubav sestara spasila joj je život. Nažalost s. Blanda Stipetić, njezina zamjenica u službi ravnateljice i najbliža suradnica, koncem lipnja 1945. godine odvedena je iz Vinogradske bolnice i streljana negdje u okolici Zagreba. Do danas ne znamo za njezin grob. Uz nju, u razdoblju od dvije godine ubijeno je još šest sestra milosrdnica većinom medicinske struke za koje smo pokrenuli postupak za beatifikaciju. Život ide dalje, ali uzvišeni ideali ne umiru“, rekla je.
