Početna Novosti - Događanja u župi Predstavljena knjiga “Veliki petak 1945.” o biskupu Josipu Mariji Careviću

Predstavljena knjiga “Veliki petak 1945.” o biskupu Josipu Mariji Careviću

4 min read
225

U petak, 19. travnja nakon večernje sv. mise u dvorani pored župne crkve sv. Ilije u Metkoviću predstavljena je knjiga Veliki petak 1945. autora Mirka Ivanjeka.

Riječ je o romansiranoj biografiji dubrovačkoga biskupa dr. Josipa Marije Carevića, rođenog Metkovca za kojega se kaže da ono što je kardinal Stepinac bio za sjever Hrvatske, to je bio biskup Carević za jug Hrvatske.

Njegova mučenička smrt 1945. u blizini Velikog Trgovišća je i nakon gotovo 80 godina zavijena velom tajne. Premda su se njegovi mučitelji i ubojice javno hvalili svojim nedjelom ni danas nije poznat Carevićev grob.

Prof. Ivanjek je ovom knjigom pomogao da se biskup Carević, otac siromaha, otme zaboravu. Uz autora o životu biskupa Carevića kratko je izložila povjesničarka Iva Kajfež. Prisutnima se obratio i Ante Beljo ispred Hrvatskoga žrtvoslovnog društva, a sve skupa ih je pozdravio metkovski župnik fra Denis Šimunović.

 

Josip Marija Carević rođen je u Metkoviću 16. veljače 1883. godine u obitelji s više djece. Rano je ostao bez oca, pa se očekivalo da će izabrati zvanje kojim će moći preuzeti ulogu hranitelja obitelji. Kada je pokazao želju za svećeništvom, majka je to prihvatila. Školovao se u klasičnoj gimnaziji u Splitu, potom je studirao na Papinskom sveučilištu Gregoriana u Rimu, gdje je doktorirao filozofiju i teologiju. Za svećenika je zaređen 28. listopada 1908. godine.

Pastoralno djelovanje započeo je u Splitu, gdje je bio kateheta, profesor i duhovnik, a od 1924. godine kanonik Stolnog kaptola. Snažno je iskazivao socijalnu svijest, te su ga prozvali „ocem siromaha“.

Dubrovačkim biskupom imenovan je 13. travnja 1929. godine. Za biskupa je posvećen 4. kolovoza u Zagrebu, a u posjed biskupije ušao je na Malu Gospe iste godine. Za vrijeme svoje biskupske službe biskup Carević stalno je nastojao biti što bliže onima najmanjima na čija je pleća je padao najveći teret ekonomske krize u tom nestabilnom vremenu. Pomagao je zalažući se za zbrinjavanje najsiromašnijih i za dobru duhovnu klimu. Uz ostalo je organizirao podizanje križa na Srđu.

Zatražio je razrješenje od službe te je umirovljen 1940. godine. Nastanio se u Zagrebu i stavio na raspolaganje zagrebačkom nadbiskupu Alojziju Stepincu. Obavljao je razne službe na udaljenim župama, a u drugoj polovici rata boravio je u Vižovlju u Hrvatskom zagorju, duhovno pomažući puk na tromeđi župa Veliko Trgovišće, Klanjec i Luka. Najvjerojatnije je na Veliki petak 1945. godine okrutno mučen i umoren. Do danas se ne zna gdje su pokopani njegovi posmrtni ostaci.

 

Pogledajte još

Najavljujemo tijelovsku procesiju

Na svetkovinu Tijelova – Svetkovine Presvetog Tijela i Krvi Kristove! Sv. mise u crk…