Euharistija je najveća dragocjenost koju je Bog mogao darovati nama – svojim ljubljenim bi-ćima. Priznajmo iskreno da je sveta Misa najdivnije i najsilnije čudo Božje ljubavi prema čov-jeku kojega Bog od iskona beskrajno ljubi i želi učiniti vječno blaženim i sretnim. Zar se uopće može zamisliti veća dragocjenost od neprestana Božjega darivanja pod prilikama kruha i vina svima koji Ga trebaju, traže i čeznu za Njim?!
Euharistija je bila i ostala srce i duša svekolikoga kršćanskog bogoštovlja i vjerničkoga života. Ona je vrhunac svega kršćanskog života. Euharistija je velika milosna rijeka koja izvire ispod križa, pere grješnu zemlju, duše čisti i posvećuje, liječi i spašava. Iz nje izlaze sve milosti za vjernika i Crkvu.
Sluga Božji fra Ante Antić, koji se preselio u vječnost na glasu svetosti piše: „Isus Krist više je ljubio svoga Nebeskoga Oca, Njegovu slavu i čast, nas, naše dobro i naše spasenje nego sebe i svoj vlastiti život. Iz ove velike, jedino prave ljubavi On je postao čovjekom, uzeo na sebe sve ljudske nevolje, trpio siromaštvo, progonstvo, prezir i smrt.
Sve mu se ovo činilo malo iz prevelike ljubavi kojom je prema nama izgarao. Da udovolji ovoj žarkoj ljubavi, ostao je s nama u Sakramentu oltara i svakome se daje u svetoj pričesti!
Isus u Presvetom oltarskom sakramentu jest središte, temelj našega duhovnog života. Naš je život kao rijeka bez ikakvih rukavaca koja se sva izlijeva u beskrajno more presvete euharistije – u božansko srce Isusovo u Presvetom oltarskom sakramentu. Isus u presvetoj euharistiji bit će Sunce Vašega života, Učitelj koji Vas uči i svojim naukom i svojim primjerom. Bit će zaručnik komu Vi pripadate i koga ljubite iz svega srca, sve duše, sve snage svoje i sve jakosti svoje i jedina Vam je želja s Njim se sjediniti u jednostavnoj vjeri i savršenoj ljubavi. Vi ćete po duhu pokore mrtviti svoj život na ovome svijetu i sačuvati ga za život vječni.“
Euharistija za oca Antića nije predmet štovanja, nego izvor i uvir sveukupnoga života: „Presveta Euharistija neka bude središte Vašega života. Ljubiti Isusa u Presvetom sakramentu, nasljedovati ga, živjeti Njegovim životom, hodati u Njegovoj nazočnosti, biti žrtva za Njega u tabernakulu – eto to je Vaš život!“
Stoga ne čudi što Antić tako ustrajno i žarko potiče na razvijanje te euharistične pobožnosti, odnosno duhovnosti. Tako piše: „Budite ponizni, maleni, skriveni kao Isus u hostiji, da budete mala hostija koja u sebi nosi Isusa i da ga nasljedujete u dubokoj poniznosti i žarkoj ljubavi.“
„U vremenu smo kada je naš božanski Spasitelj pokazao najveću ljubav prema nama. Ta se Ijubav pokazala bilo pri ustanovi presvete euharistije, bilo u Njegovoj presvetoj muci. Mysterium Crucis et Mysterium Eucharistie tako su usko povezani da jedan pretpostavlja i tumači drugoga. Ova presveta otajstva najviše posvećuju dušu i Boga proslavljaju. Isus hoće da ih se uvijek sjećamo. Po ovim svetim otajstvima mi smo sjedinjeni s Njime i postajemo dionici cijeloga Njegova svetoga života i svih Njegovih otajstava!“
„Srce je moje u Presvetom oltarskom sakramentu. Kad god mogu tijekom dana, ne propuštam da Mu se poklonim, dođem u kapelu i ostanem kod Njega koliko mogu. Sve svoje molitve želio bih obaviti pred Njim. Svetu Misu želim slaviti najbolje. Sv. oficij, sv. Misu želio bih svaki dan slušati, prisustvovati njoj, pa bilo u koje vrijeme, samo ako sam slobodan. Posebnu pobožnost imam prema sv. Misi.“
„Najveća je stvarnost na svijetu Presveti oltarski sakrament. Bog s nama… Budite anđeo tješitelj presvete euharistije. Anđeo koji služi presvetu euharistiju, anđeo koji prati presvetu euharistiju… Tu će Vam Isus otkriti svoju ljubav, svoju milinu i svojom utjehom će utješiti što nadilazi sve riječi i osjećaje.“
„Sva snaga posvećenja i spasenja našega dolazi od Žrtve oltara. Tajna svega djelovanja i uspjeha redovničko-svećeničkoga života stoji u jedinstvu s božanskim Učiteljem koji se žrtvuje u sv. Misi. Naše klerike moramo upućivati neprestano k Isusu u Presvetom sakramentu. Jedinstvo s Njim izvor je sve snage, moći i jakosti njihove. Štogod sadimo u njihove duše, sve što sijemo u njihova srca treba presveta Euharistija oploditi, ojačati i dovesti do punine – savršenosti. Ne možemo pojmiti klerika koji se posvećuje službi božanskoga Spasitelja bez posebne ljubavi prema presvetoj Euharistiji i Žrtvi oltara.“
„Sve predajte Isusu u presvetoj Euharistiji i Vi kao Njegov anđeo uđite u Njegove misli, sudove, osjećaje i imajte iste riječi, osjećaje kao i Isus…“
Subratu svećeniku savjetuje: „Molim te revno nastoj oko svoga duhovnog usavršavanja. Ljubi posebnom ljubavlju presv. Euharistiju. Promatraj je, uči je, živi s njom i u njoj i za nju. Često budi kod nje. Na oltaru budi anđeo, u ispovjedaonici milosrdni Samaritanac, na propovjedaonici apostol, među povjerenim stadom dobri pastir, a za braću i bližnje kao hostija.“
„Ugledaj se u sv. hostiju jer je u njoj punina svake krjeposti i savršenosti. Ako ti je krjepost Isusova zemaljskoga života daleko, krjeposti Isusove u sv. hostiji tako su blizu. Jasne su, lako ih vidiš, pipaš. Tu je najdublja poniznost, najveća ljubav, savršena dobrota i milosrđe, neizmjerna veličina i moć.
Isus u sv. hostiji neprestano moli, hvali, slavi, časti Oca nebeskoga. Provodi život skroman, ponižen. Ljubi tišinu i muk. Čitav život boravi u samozataji sebe, svoje slave i veličine. Kao da zaboravlja na se, a nas se uvijek sjeća, daje nam svoje milosti, pomaže nas, oprašta nam. Eto vidiš, u sv. hostiji nalaziš primjer svake krjeposti i ako imaš sreću da ga gledaš, milost da ga pohađaš, da se Njim hraniš, imaš dužnost nasljedovati ga i nježno ljubiti.“
Istinska euharistijska duhovnost i euharistijska pobožnost, tako tipične za franjevačku duhovnost, sigurno su ozračje i prostor u kojemu će se moći razvijati i euharistijski duh služenja. Nasljedovanje presvete Euharistije služi svakome i uvijek. I vi ste službenici Njegovi koji služe da biste bili slični Isusu u Oltarskom sakramentu koji je svima sve.“
Zbog toga je za oca Antića Isus u svetohraništu najbolje mjesto gdje čovjek može slušati svu dubinu Božje ljubavi i gdje i sam može postati osoba žarke ljubavi. „Ulaziti svaki dan u život presvete Euharistije, svako jutro kušati kod Njegova stola i u posjetima preko dana dubinu, visinu, širinu Njegove ljubavi u tabernakulu, eto pravoga napretka vašega duhovnog života, vaše životne misije u svetom Redu…“
Najbolja motivacija takve duhovnosti i takve euharistijske pobožnosti jest duboka vjera u djelotvornu prisutnost Isusa u Presvetom sakramentu i želja da se s Njim u svemu suobliči.
„Vaša je središnja misao presveta Euharistija. Isus me iz tabernakula gleda, prati, svugdje me slijedi. Ja radim, vršim svoju dužnost, svoj posao za Njega, s Njime i po Njemu!“
Uđite u božanski svijet presv. Euharistije koja kruži cijelim svijetom i zato je među nama da se Bog proslavljuje i duše spasavaju. Ne gledajte na svoje interese, nego na Božje.
Presveta je Euharistija kao ljupka oaza Elim usred pustinje gdje se palme uvis dižu, izvori žubore, gdje se ostvaruju riječi: „Venite ad me omnes, qui onerati estis, et ego refitiat vos“, ili, „Isus u euharistiji je (taj) prijatelj nad prijateljima. On jedini ima dovoljno duha i srca, jedini On dovoljno je lijep i bogat, moćan i dobrostiv.“
Zadivljujući je taj živi, iskustveni govor o. Antića o Isusu u Presvetom oltarskom sakramentu. Iz iskustva je govorio da u euharistijskom Isusu valja naći temeljno duhovno uporište.
Jednom je svećeniku poručio: „A gdje sada imaš lsusa živa, stvarna? U presvetoj Euharistiji. Eto tvoje posebne pobožnosti koju ćeš vazda živom vjerom i duhovnom poniznošću vršiti. Što više, što češće presvetoj Euharistiji duhom i srcem trebaš nazočiti. U teškoćama, u dvojbi, napasti, u sumnji, u žalosti, u radosti, u uspjehu i veselju – u svemu odmah k euharistijskom božanskom Srcu. Sve Njemu prikazati, darovati, žrtvovati s Njime, od svega odcijepljen, čist ostati.“