Kad je vidio seljaka da sadi vinograd, vrag se obradovao i pomislio: “Grožđe će biti moje i opskrbljivat će čitavo moje kraljevstvo. Vinograd će stalno rađati.”
Vrag se približi seljaku zaposlenom oko sađenja pa ga upita:
– Što to radiš?
– Pa, vidiš da sadim vinograd – odgovori mu seljak.
– Zašto? – činio se vrag nevještim.
– Zato što će plodovi loze biti korisni. Grožđu se vesele i mali i veliki, a vino će uveseljavati ljudska srca.
– Ako je to istina, hajde da sadimo zajedno – predloži vrag.
Potom vrag donese jednu ovcu, pa lava, zatim tigra, na kraju svinju i majmuna. Žrtvovao je redom te životinje tako da je njihova krv natapala zemlju i vinovu lozu, a na kraju se miješala u grožđu. Lukavi vrag vrlo dobro je znao što radi.
Zato i danas kod ljudi koji piju vino prepoznajemo osobine žrtvovanih životinja.
Ako čovjek popije malo vina – dobar je kao ovca, popije li malo više – hrabar kao lav. Pretjera li s pićem, postaje okrutan kao tigar, a ako mu vino postane strast, nalik je svinji koja se valja po blatu, pa tako od sebe napravi majmuna.
Izraelska narodna bajka
