Ovogodišnji hod trajao je od 26. srpnja do 4. kolovoza koji je na područnom dijelu obuhvaćao područje od Imotskog do Sinja, a u Italiji mjesta vezana za sv. Franju kao što su La verna, Carcerri, Greccio i Fonte Colombo.
Prvi dan smo, uz pjesme i molitvu časoslova, hodali otprilike 23 km od Imotskog do Lovreća. Kateheza prvog dana je bila “Bog središte i temelj života”, a to nam je detaljnije objasnio fra Ivo Rastočić. Misao koju sam zapamtila jest da je problem što mi ne dopuštamo Bogu da dovoljno uđe u nas i da mu se najčešće obratimo kad nam nešto zatreba, a tako nikad nećemo izgraditi ispravan odnos s Bogom.Trebamo ispuniti tri uvjeta kako bismo uspjeli u tome odnosu: biti u istini, biti prisutan i dati mjesta Bogu.
Drugi dan smo hodali 12 km od Lovreća do Ciste Velike, hod je bio ispunjen pjesmom i molitvama. Kateheza drugog dana je bila “Sloboda od robovanja” koje smo svi željni u našim životima. Sv. Franjo nam svojim životom pokazuje da potpunu zaljubljenost u Boga ne možemo imati dok se ne odreknemo i zadnje ovozemaljske stvari za koju smo privezani kao što se i on sam odrekao i bogatstva i svoje haljine.
Treći dan smo hodali 10 km od Ciste Velike do Ugljana. Kateheza trećeg dana je bila “Životni poziv i navještanje”. Rečenica koja nas je iznenadila je kad ljudi prvi put iskuse pravu Božju ljubav i Boga pomisle da se trebaju zarediti i da je to njihov poziv. No, za takve stvari se treba istinski moliti da saznamo svoj poziv u ovom svijetu. U popodnevnim satima smo posjetili i zajednicu Cenacolo, bratstvo u Ugaljanima koje je mjesto nade i oslonac mnogim obiteljima i mladima koji se bore s ovisnostima.
Četvrti dan smo hodali 16 km od Ugljana do Otoka. Kateheza četvrtog dana je bila “Marija-Majka i Zagovornica”. Saznali smo neke simbolike, npr. u starom zavjetu imamo staru Evu grešnu i neposlušnu Bogu, a u novom zavjetu imamo novu Evu, tj. Mariju koja je poslušna Bogu te zanimljivost da su u početku postojala samo tri otajstva krunice koja su sadržavala 150 Zdravo Marija, a isto toliko kilometara je trudna Marija prešla na svom hodu prema Elizabeti. Ali smo i naučili da je Marija najmoćnija zaštita kojoj se možemo moliti jer nas ona zagovara pred Bogom.
Peti dan smo hodali 10 km od Otoka do Sinja. Imali smo misu u crkvi Gospe Sinjske koju je predvodio fra Ante Bešlić te nas je svojom propovijedi potaknuo na daljnji život. Klanjanje je bilo prekrasno i emotivno, prožeto pjesmom i produhovljenim riječima. U večernjim satima smo se uputili za Italiju.
Prvi dan u Italiji smo posjetili La Vernu i mjesto gdje je sv. Franjo primio stigme i mjesta gdje je bio kušan. Posjetili smo u Asizu grob sv. Klare i bl. Carla Acutisa čije su nas životne priče iznenadile i duboko dojmile.
Drugi dan u Italiji smo posjetili Greccio i uz božićne pjesme i čitanja namijenjena Božiću proslavili sami Božić. Nakon toga smo imali rad po grupama na temu hoda, porcijunkulskog oprosta i života sv. Franje. Zatim smo posjetili Fonte Colombo, mjesto gdje je prvi put nacrtan „tau“ slovo koje je sv. Franju podsjetilo na križ.
Treći dan u Italiji smo ujutro imali misu u bazilici sv. Klare u Asizu, a popodne smo svi dobili potpuni oprost kojeg smo, s framama iz drugih država, proslavili zajedničkim druženjem i plesanjem uz melodiju duhovnih pjesme.
Četvrti dan u Italiji smo u jutarnjim satima posjetili mjesto gdje je sv. Franjo boravio u samoći zvano Carcerri, poslijepodne smo posjetili baziliku sv. Franje, svi smo se zajedno pomolili ispred groba te obišli ostatak bazilike, a potom smo imali zajedničku misu koju s framama iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Za kraj smo se oprostili uz framaški ples i kratko druženje te se uputili za Hrvatsku.
DOJMOVI:
Hvaljen Isus i Marija!
Ovo je bio moj drugi hod i nisam očekivala da ću ga iskusiti potpuno drugačijeg nego prvi hod. Razlog odlaska na drugi hod je to što sam htjela izdvojiti deset dana samo sv. Franji i zalaziti u njegov život i mjesta gdje je boravio. Najviše bih izdvojila kako sam tek na ovom hodu shvatila koliko je sv. Franjo bio samo običan čovjek koji je jakošću i ljubavlju ustrajao u vjeri i postao najbolji primjer mladima, u kojeg ljudi vjeruju već 800 godina. Prvi dio hoda ove godine je bio dosta teži, ali sam zato iskusila što znači fizički se žrtvovati. Uspoređujući svoj život i tih deset dana hoda vidim koliko se mi ljudi žalimo kad nam nije sve ugođeno i kako nam smetaju kušnje koje su tu da nas ojačaju u životu, a ne da nas udalje od Boga. Također moram izdvojiti da sa ovog hoda najviše pamtim svejdočanstva framaša i kateheze koje smo vrhunski obradivali s fra Ivom Rastočićem i vijećima područnih frama. Drugi dio hoda me oduševio najviše zbog različitih mjesta u šumi koja je sv. Franjo birao za molitvu i samoću na kojima se i dalje osjeti njegova prisutnost. Čin potpunog oprosta me dirnuo zato što sam shvatila da Bog oprašta iz ljubavi bez obzira koliko smo slabi i sebični.
Maja Dragobratović
Hvaljen Isus i Marija!
Framaški hod u Italiju je za mene bio jedno nezaboravno iskustvo. Od početka me je bilo strah hoće li se sve odviti uredu i bez ikakvih problema, no čim smo došli u Imotski shvatio sam da je sva moja briga bila uzaludna, svatko od nas je bio dobrodošao i svatko je bio odlično primljen. Područni dio je bio malo teži zbog količine hoda, a pogotovo prvi dan kad smo prešli 24 km. Na kraju su se sva muka i trud isplatili i predobar osjećaj je bio vidjeti cilj svakog dana. Nacionalni dio je bio dosta lakši i nije bio fokusiran na hodanje nego pretežno na molitvu. 2. kolovoza se dogodio cilj našeg hoda, Porcijunkulski oprost. Jedan neopisiv osjećaj je izaći iz kapelice znajući da su ti svi grijesi i greške izbrisani zauvijek. Ovaj framaški hod je iskustvo koje bi stvarno htio ponoviti bez obzira koliko teško bilo jer se na kraju sve isplatilo i osjećaj Božje milosti i ljubavi je nešto što se ne može opisati.
Karlo Raguž
Nakon pet godina stanke otišla sam na svoj treći Hod Frame te iznova osjetila ljepotu zajedništva mladih framaša iz Hrvatske, ali i susjedne Bosne i Hercegovine. Božjom providnošću uspjela sam, između brojnih obaveza, pronaći vremena te otići na mjesta gdje je Franjo živio svoju razuzdanu mladost, čuo Isusov poziv da obnovi Njegovu crkvu i na koncu skrivena gusta šumovita mjesta gdje je kao dokaz svoje svetačke vjere primio stigme. Zahvalna sam što smo i mi mogli biti na mjestima La Verne, Carcerria, Greccia i Fonte Colomba gdje se Franjo s braćom povlačio u osamu. Na tim mjestim kao da je lakše čuti Božji glas, razumjeti Njegovu riječ i osjetiti neopisivu Božju prisutnost. Bijeg od ubrzanog života stapa se u liku sv. Klare koja se i sama, gledajući Franjin primjer, povukla u osamu. Pored asiških svetaca, kao sjajna kruna uzora i primjera nama mladima 21. stoljeća staje neraspadnuto tijelo koje svjedoči život bl. Carla Acutisa. Sve to jedan framaš doživi u malenom Asizu, utvrđenom gradiću koji stoljećima gleda na plodnu Umbrijsku dolinu. U jednom od svojih djela o Franjinom životu piše Ivon Ćuk: “A najveća dostignuća ljudskoga duha vezana su uz područja gdje raste čempres, maslina i bor, uz još jedan uvjet – nikada predaleko od mora!” A nama je Bog za mjesto odrastanja dao baš takav krajolik, a sv. Franju kao uzor da se na takvim mjestima može jednostavno slijediti Isusov primjer. Stoga, kao framašicu ovaj hod me potiče da ustrajem težiti idealima koje su živjeli sv. Franjo, sv. Klara i bl. Carlo Acutis, kao i svi drugi sveci. Ostale plodove i blagoslove ću s vremenom sama prepoznati u svome životu.
Lucija Dragobratović
Hvaljen Isus i Marija!
Razlog mog polaska na hod bio je što više upoznati sv. Franju i zadobiti potpuni oprost, ali uz to sam ostvario puno više. Prvi dio hoda bio je iznimno težak, ali i vrlo poučan. Upoznao sam mnoge prijatelje iz raznih frama u Hrvatskoj koji su mi pomogli preći moje granice, kako fizičke u smislu rada,tako i psihičke u smislu discipline i strpljenja. Svidjelo mi se kako su nam na hodu pokazali mali dio Franjinog života te da je lakše rasti kao osoba uz ljude poput samih nas. Drugi dio hoda mi se također svidio zato što je pokazao puno primjera koji učvršćuju našu vjeru kao mjesta gdje je sv. Franjo činio mnoga čuda. A sami čin potpunog oprosta bio je nezaboravan te me je više približio Bogu. Za kraj moram pohvaliti sve crkve, svećenike, framaše kao ravnatelje škola u kojima smo spavali te nam tako omogućili ovaj savršen i nezaboravan hod.
Matej Mandić
Hvaljen Isus i Marija!
Ovaj hod je stvarno bio nezaboravan i mislim da se ništa ne može usporediti s nji. Dana mi je prilika da pođem na hod i kroz to zahtjevno putovanje prinesem žrtvu Bogu za Porcijunkulski oprost. Put su mi ponajprije uljepšala moja braća i sestra iz Metkovića, a i svi ostali iz Hrvatske. Zahvalna sam svim fratrima, posebno fra Ivi Rastočiću koji nas je u vjeri vodio i uvijek bio tu da nas podigne i nasmije. Svaki dan smo s njim molili časoslov i krunicu, slavili Euharistiju i čitali Bibliju. Najviše smo se kao braća povezali tijekom klanjanja pred Presvetim i tijekom pjevanja. Toliko smo bili predani Bogu da nismo ostavili prostora za ikakav grijeh. Razgledali smo crkvu svete Marije od Anđela, špilje u kojima je sv. Franjo molio, vidjeli tijelo bl. Carla Acutisa, posjetili zajednicu Cenacolo i pomolili se u bazilici sv. Franje Asiškog. Svako mjesto nam je dalo svoj oblik mira i Božjeg blagoslova koji će nas nastaviti pratiti. Najbitniji i najemotivniji događaj je bio Porcijunkulski oprost kada nam je Bog oprostio sve grijehe i dao nam opet novu šansu za naše spasenje. Nisam nikad osjetila ovoliku radost i vjeru u sebi i svojoj okolini. Bilo je puno suza radosnica i zagrljaja. Pokazali su mi kako je to biti pravi vjernik, pravi framaš i pravo Božje dijete. Jednostavno je ljubav uvijek tekla našim venama i nadam se da će tako i ostati. Mir i dobro!
Kristina Sušak
Hvaljen Isus i Marija!
Kroz ovaj hod sam spoznao pravu žrtvu koja se mora prinijeti kako bih se zbližio Bogu. Kroz hod sam upoznao mnogo braće i sestara što mi je vrlo drago jer smo se puno zabavljali, molili, pjevali i zajedno prošli kroz istu patnju. Nakon završetka hoda i povratka kući sam dobio veliku naviku da molim i zahvaljivam se Bogu na svemu što nam je podario. Svima koji su zainteresirani za odlazak na hod mogu samo preporučiti da isprobaju i osjete sve događaje i zanimljivosti koji sadrži! Mir i dobro!
Emanuel Filipović
