Papa Pavao VI. je 1972. godine rekao: „Sotonin dim je prodro u Crkvu.“ Još prije njega (1886.) Papa Leon XIII. vidio je mnoštvo demona nad Vatikanom. Nakon viđenja požurio je u svoju sobu i napisao molitvu svetom Mihaelu arkanđelu: „Sveti Mihaele arkanđele, brani nas u boju protiv opakosti i zasjeda paklenih, budi nam zaklon…“ i naredio svim svećenicima širom svijeta da je mole nakon svake svete mise na podnožju oltara. Ta molitva svetom Mihaelu arkanđelu molila se sve do Drugog vatikanskog koncila, ali otad se više ne moli, jer po modernim teolozima, đavao ne postoji, po nekima čak ni pakao ne postoji.
Kad čovjek ustraje u grijehu, unatoč glasu razuma i savjesti, on sam sebe dovodi do izopačenosti razuma i duhovne sljepoće „Jer mudrost ne ulazi u dušu opaku i ne nastanjuje se u tijelu grijehu podložnu“ (Mudr 1,4-5). Isus kaže: „Grijeh je duhovna zaslijepljenost… Tako da onaj koji griješi gubi sposobnost znati i razumjeti mnoge duhovne stvari, jer nema više za vođu anđela Božjeg, nego anđela sotoninog, koji ga vodi u sve veći nered…“ „Jao onima koji puštaju da ih zlo ugrize. Jedna od posljedica njegova ugriza jest nesposobnost razlikovati Dobro od Zla, zastranjenje razuma, izopačenje savjesti i duhovna sljepoća…“ I takvi duhovni slijepci bi mijenjali nauk Crkve: ukinuli bi celibat, dijelili pričest rastavljenima pa samo civilno vjenčanima, redili bi svećenice, vjenčavali homoseksualne parove, ukinuli bi tradicionalnu misu… Jadni nesretnici! Zbog grijeha su postali duhovni slijepci, pa više ne razumiju, ne vide i ne vjeruju Evanđelju ni svetom Pavlu koji kaže (Gal 1,8): „Neka je proklet svatko, pa bio to i ja, ili čak anđeo s neba, ako bi vam navijestili neko drugo Evanđelje od onoga koje ste već primili.“
Isus govori: „Svijet će pronaći svoju ravnotežu tek kada svećeničke i redovničke duše budu našle svoju ravnotežu. Mir svijeta ovisi o svetosti Crkve, o svetosti njezine djece.“ Što učiniti da Crkva povrati svoju svetost? Možda vratiti tradicionalne mise? Mnoge negativne stvari su rečene, naučavane i učinjene u ime Koncila: razorene su mnoge crkve, izbačene su oltarske ograde, razlika između svećenika i laika je nejasna. U ime Koncila zabranjeno je evangelizirati Židove (Nostra Aetate), a Isus je jasno rekao (Mk 16 15-18): „Pođite po svom svijetu, PROPOVIJEDAJTE EVANĐELJE SVEMU STVORENJU.“ Dovodi se u pitanje biblijsku osudu sodomije (Die Verbum), postojanje pakla i sotone. Nema više straha Božjeg, a „Strah Božji je početak mudrosti“ (Sir 1,14). Leibnitz kaže: „Gdje prestaje strah Božji započinje oslobađanje niskih strasti i vladavina mentaliteta koji će svijet potopiti u krvi.“ Prošlo je 60 godina od početka Koncila, a još uvijek ne postoji jedinstveno tumačenje njegova učenja. Ako se i postavi neko pitanje učiteljstvu Crkve, ono ostaje bez odgovora, ili su odgovori nejasni i dvosmisleni. A Isus je rekao da naši govori trebaju biti jasni (Mt 5,7):“Neka da – bude da, a neka ne – bude ne. Sve ostalo je od Zloga.“
preuzeto s: https://www.quovadisecclesia.com
