Duše u čistilištu najviše rastužuje što su ih njihove obitelji u potpunosti zaboravile. S pravom se tako osjećaju jer ne primaju nikakvu duhovnu pomoć od onih kojima su oni sami pomogli za vrijeme života.
Samo je mali broj molitava upućen njima, čak i za vrijeme sprovoda. A upravo im je molitva najpotrebnija!
Sve komemoracije i sjećanja priređena u njihovu čast, iako dobronamjerna, ne pomažu im u oslobađanju od patnje te od pročišćavanja,” rekla je Maria Simma austrijska mističarka poznata po tome da je doživljavala posjete duša u čistilištu koje su od nje tražile molitvu.
Prvi susret s jadnom dušom
Maria Simma je austrijska pobožna katolkinja koja je u 25. godini života po prvi put imala izvanrednu milost, susresti dušu iz čistilišta. Pojavio se u viziji jedne noći. Koračao je naprijed nazad u njezinoj sobi. Zbunjena poviče mu: Tko si ti? Ali, nije dobila odgovor. Tad je iskočila iz kreveta i pitala ga: Kako ste ušli ovamo, odlazite! Nije dobila odgovor, ali je otišao.”
Međutim kad se vratila u krevet ponovno se pojavio, a ona je ostala promatrati ga bez da ga išta pita te je razmišljala o onome što se upravo događa.
Sljedećeg dana otišla je svom župniku ocu Alfonsu Mattu te mu rekla sve što se dogodilo. Tad joj je on rekao da bi to mogla biti duša iz čistilišta. Poučio ju je da ako se opat pojavi da ga ne pita tko si, nego što trebaš od mene?
Sljedeće noći čovjek se opet pojavio i koračao naprijed – nazad. Marija je odmah pitala: “Što želiš od mene?” Čovjek se zaustavio okrenuo prema njoj te rekao: “Molim te da prikažeš tri svete mise za moje nakane i ja ću biti oslobođen.” Ponovno je otišla župniku te mu ispričala što se dogodilo, a župnik ju je uputio da zaista jest u pitanju siromašna duša čistilišta, te da ako se budu pojavljivali da im pomogne.
Pomagala stotinama zaboravljenih duša
Od 1940. do 1953. godine dolazile su joj duše čistilišta, većinom u studenom. I to stotine njih, po pomoć, po molitvu. Duše su s njom razgovarale a rekle su da najveću bol imaju jer ljudi, njihovi najmiliji koji su ostali na zemlji zaboravljaju na njih, ne mole za njih, ne prikazuju svete mise i ne shvaćaju da duše iz čistilišta žive od naših molitava i milosti Božje.
Treba reći, međutim, da María nikad nije sama tražila da je duše posjete – nikada ih nije zazivala ili usmjeravala na bilo koji način. Uvijek su same dolazile. Zapravo, svete duše su joj rekle da im Bog u svojom velikom milosrđu dopušta da od nje prime žrtvu i molitve kako bi se njihovo vrijeme u čistilištu skratilo.
Svaka i najmanja molitva se uslišava
Simma je često novinarima odgovarala na pitanja o dušama o čistilištu, a njezine su riječi potresle milijune ljudi diljem svijeta. Jednu je takvu potresnu priču ispričala Nickyju Eltzu u intervju, a odgovarajući na pitanje:
“Možete li mi dati primjer gdje je vrlo mala molitva napravila veliku razliku?
“Da, svaka najmanja molitva se uslišava. O da, i ovdje se opet radilo o Jadnoj duši koja mi je došla prije nekoliko godina.
Jedne večeri se pojavio čovjek i nakon što mi je rekao što mu je potrebno dostaviti, ostao je stajati ispred mene i pitao: “Poznaješ li me?” Morala sam odgovoriti ne.
Zatim me podsjetio da je prije mnogo godina, 1932., kada sam imala samo sedamnaest godina, nakratko putovao sa mnom u istom kupeu vlaka do Halla, u Austriji. Onda sam se sjetila.
Ogorčeno se žalio na Crkvu i na vjeru, a ja sam smatrala da moram odgovoriti na to govoreći mu da nije dobra osoba da ruši takve svete stvari. Ovaj odgovor ga je iznenadio i iznervirao, a on mi je tada rekao: “Još si premlada da bih ti dopustio da mi držiš predavanja.” I jednostavno nisam mogla odoljeti da ne budem malo gruba i uzvratila sam mu: “Ipak, ja sam pametnija od tebe!” to je bilo to, zario je glavu u svoje novine i nije rekao više ni riječi. Kad je naišla njegova postaja i izašao iz kupea, jednostavno sam se molila ispod glasa: “Isuse, ne dopusti da se ova duša izgubi.”
A sada kada je bio predamnom, rekao mi je da ga je ta mala molitva iz mog srca spasila da se ne izgubi za svu vječnost.”
Javljaju se jer ne mogu drugačije razbiti hladnoću srca bližnjih na zemlji
Ovakav poseban dar imao je i Padre Pio, veliki mistik i svetac Katoličke Crkve. Jedne večeri dok se Padre Pio odmarao u sobi za goste u prizemlju samostana, ukaza mu se čovjek umotan u crni ogrtač.
Padre Pio iznenađeno ustade i upita čovjeka što traži. Nepoznati odgovori da je duša iz čistilišta: „Ja sam Pietro di Mauro. Umro sam u požaru 18. rujna 1908. u ovom samostanu, u svojoj slamarici u snu, upravo u ovoj sobi. Dolazim iz čistilišta. Gospodin mi je dopustio da dođem ovamo i zamolim za jednu svetu misu sutra ujutro. Zahvaljujući toj svetoj misi, moći ću ući u raj.“
Odjednom je iščeznuo
Otac Pio obeća da će sutra ujutro slaviti svetu misu za njega. „Htio sam ga otpratiti do vrata samostana. Vodio sam računa o tome da sam govorio s umrlim. Izišavši pred crkvu, čovjek, koji je dotad bio uza me, odjednom je iščeznuo.
Moram priznati da sam se vraćajući u samostan preplašio. Od oca gvardijana, kojemu nije promakla moja uzbuđenost, tražio sam dopuštenje da slavim jednu svetu misu za tu dušu nakon što sam mu ispripovijedao sve što se dogodilo. Nekoliko dana poslije gvardijan je otišao u općinu u San Giovanni Rotondo gdje je želio vidjeti je li se takav događaj zbio. U registru umrlih za 1908. našao je za mjesec rujan da je Pietro di Mauro umro točno 18. rujna 1908. u požaru“, pripovijedao je kasnije o. Pio o tom ukazanju.
Siromšne su duše zahvalne za svaku misao, za svaku molitvu
Jednoga su dana neki fratri vidjeli oca Pija kako naglo ustaje od stola i kao da počinje s nekim razgovarati. Ali oko oca Pija nije bilo nikoga kome bi mogao govoriti. Fratri su pomislili da otac Pio počinje gubiti razum pa su ga pitali kome govori. „O, ne brinite, govorio sam nekim dušama koje su na putu iz čistilišta u nebo. Zastale su ovdje da mi zahvale jer sam ih se sjetio na misi ovo jutro.“
Jednog dana, razgovarajući sa svojom braćom fratrima upravo o važnosti molitve za duše u čistilištu, otac Pio je rekao: „Na ovo brdo (misleći na San Giovanni Rotondo) penje se više mrtvih duša iz čistilišta nego živih da prisustvuju mojim misama i traže moje molitve.“
Preuzeto s: vjera.hr
