Dan nakon Svih svetih je Dušni dan. Na taj se dan Crkva sjeća svih vjernih mrtvih, a tradicija potječe iz 7. stoljeća.
Redovnik Odilo (+1049) iz samostana Cluny uspostavio je 2. studenoga kao dan kada su se redovnici posebno molili za sve vjerne mrtve.
Toga se dana u crkvama služe mise za sve vjerne mrtve iz te župe ili biskupije, odnosno za duše svih umrlih vjernika. Prema tradiciji se na taj dan obilazi grobove pokojnika, premda se običaj posjećivanja grobova premjestio i na 1. studenoga, zbog toga što je svetkovina Svih Svetih u mnogim zemljama i neradni dan.
Dok svece koji su proslavljeni u nebu slavimo u jednom danu, a za duše u čistilištu molimo u drugom danu, svoju svetosti ne možemo sažeti u jedan određeni dan. Naša svetost zahtjeva neprestani trud i rad na sebi kako bismo se usmjerili prema budućnosti u Bogu.
Danas ljudi sve manje obilaze grobove svojih pokojnika, a tome su razlozi brojni:
1. Promjene u načinu života
Tempo života postao je ubrzan, ljudi su često raseljeni — mnogi žive u drugim gradovima ili zemljama, pa ne mogu fizički doći na grobove svojih najmilijih.
Uz to, suvremeni čovjek živi u kulturi koja izbjegava razmišljati o smrti i vječnosti. Sve što podsjeća na prolaznost, pa tako i groblje, mnogima postaje „neugodno“ ili „suvišno“.
2. Slabljenje vjerske svijesti
Nekada su posjeti grobovima bili duboko prožeti vjerom: molitvom za duše pokojnika, paljenjem svijeće kao simbolom uskrsnuća, i nadom u vječni život.
Danas, kako vjera u uskrsnuće i zagrobni život slabi, nestaje i osjećaj duhovne povezanosti s onima koji su preminuli.
Sve se češće svede na vanjski čin — „doći, zapaliti svijeću, otići“ — bez molitve i smisla.
3. Društvene i kulturološke promjene
Nekada su posjeti groblju bili obiteljski događaji — prilika za zajedništvo, prisjećanje, molitvu i zahvalnost.
Danas je sve češće individualno i usputno, a ponekad i potpuno izostane.
Mediji i komercijalni sadržaji (poput Halloweena) dodatno zamagljuju istinski smisao blagdana Svih svetih i Dušnoga dana, pretvarajući ih u nešto svjetovno, površno i zabavno.
4. Duhovni pogled
Ipak, ne treba biti pesimističan.
Još uvijek mnogi vjernici, osobito stariji i obiteljski ljudi, s dubokim poštovanjem dolaze na groblje tih dana.
A možda je i naša zadaća — nas koji vjerujemo — podsjećati i poticati druge da posjet grobu nije samo tradicija, nego djelo ljubavi i vjere.
Kad idemo na groblje, ne idemo „mrtvima“, nego onima koji su živi u Bogu.
Naši grobovi su mjesta nade — znak da vjerujemo u uskrsnuće tijela i život vječni.
