Tih dana počela je čuti duge uzdahe, bez ikoga prisutnog. „Užasnuta, upitala sam tko je ondje, jer nisam vidjela nikoga. Nije bilo odgovora, ali uzdisanje se nastavilo“, zapisala je u svom rukopisu. Zvuk se ponavljao tjednima, sve do 15. veljače 1874.

Tada se začuo poznati glas: “Ne boj se, nećeš me vidjeti u mojim patnjama. Ja sam sestra Marie Gabrielle.” Bila je to bivša redovnica koja je umrla tri godine ranije, u dobi od 36 godina.

“Dolazit ću dok ne dođem u raj”

Sestra Marie de la Croix molila ju je da ode i da se ne vraća. No, duša joj je odgovorila da će, po Božjoj volji, morati dolaziti još mnogo puta dok ne bude oslobođena iz čistilišta. Tako je započela tajanstvena i nadnaravna povezanost između žive i pokojne sestre, koja je trajala od 1874. do 1890. godine.

Njihove razgovore sestra Marie de la Croix brižno je zapisivala, a ti su rukopisi sačuvani do danas. U njima sestra Marie Gabrielle dijeli duhovne savjete, upute i opomene, govoreći o Božjem milosrđu, čistilištu i svetosti redovničkog života.

“Oh, kad biste samo znali što patim! Molite za mene, molim vas, jer svuda mnogo trpim. O moj Bože! Kako si milosrdan! Nitko ne može zamisliti kakvo je čistilište. Budi dobar i smiluj se jadnim dušama!”

Autentičnost rukopisa i crkveno odobrenje

Sestra Marie de la Croix (1840.–1917.) bila je poznata kao trezvena i razborita žena, daleko od maštovitosti. Sama je, kako piše, pokušavala izbjeći ove nadnaravne susrete, doživljavajući ih kao nebesku kaznu. Njezin duhovni voditelj, otac Prevel, kasniji general zajednice očeva Pontigny, pažljivo je pratio slučaj i potvrdio vjerodostojnost zapisa:

“Vrlo pažljivo čuvam vaše bilješke i ponovno sam ih pročitao mnogo puta”, napisao joj je 1912. godine. Rukopis su pregledali i teolozi mons. Pierre-Théophile Dubosq i mons. Gontier, koji su zaključili da u tekstu nema ništa protivno katoličkoj vjeri.

Kasnije je francuski vjerski časopis Notre Dame de la Bonne Mort objavio tekst uz imprimatur rimskog nadbiskupa Giuseppea Palice, što znači da Crkva dopušta njegovo objavljivanje.

“Najveća mi je muka što ne mogu vidjeti Dobroga Gospodina”

U prvim zapisima iz 1874. godine, duša sestre Marie Gabrielle opisuje svoje duhovno stanje i tugu što ne može promatrati lice Božje:

“Nebo je tako lijepo! Velika je udaljenost između čistilišta i raja. Ponekad možemo nazreti, takoreći, odraz sreće koju uživaju blaženici u nebu; ali to je gotovo kazna, jer budi veliku čežnju da se vidi Dobri Bog. Nebo je puno svjetla, čistilište je duboka tama.”

“Sve za Isusa! Jako ga volim! Da, patim, ali moja najveća muka je što ne mogu vidjeti dobrog Gospodina. To je stalno mučeništvo; veću patnju od vatre čistilišta ne poznajem.”

Opomene redovnicima i pouke o molitvi

U svojim razgovorima, sestra Marie Gabrielle iz čistilišta govori i o posebnim patnjama posvećenih osoba koje su zanemarile svoje dužnosti:

“Čistilište redovnika puno je duže i teže nego laičko, jer su redovnici potratili više milosti.”
“U čistilištu čeka posebna pokora one redovnike koji su prouzročili bol svom poglavaru: čistilište je za njih strašno.”

No, njezine poruke nisu samo opomene, već i utjeha i poziv na ljubav: “Ako se želite dobro pripraviti za svetu pričest, volite prije nje, volite tijekom zahvale, volite u svako doba. Dobri Gospodin želi da samo za njega živiš, da samo o njemu misliš, da samo o njemu sanjaš.”

“Razmišljajte o Bogu kao o ocu, dragom prijatelju, dragom supružniku. Samo Isusu izlij nježnost svoga srca, potpuno, potpuno!”

“Bog traži duše koje ga ljube radi njega”

Jedna od najdubljih poruka sestre Marie Gabrielle jest poziv na čistu ljubav prema Bogu — ne zbog nagrade, nego iz same ljubavi:

“Dobri Gospodin traži odane duše koje ga ljube zbog Njega. Takvih je jako malo! On želi da budete pravi prijatelji. Mnogi ljube dobrog Gospodina; tako misle, a zapravo vole za sebe.”
“Ako duša istinski, iskreno, iz ljubavi traži Dobroga Boga u svome srcu, Bog joj neće dopustiti da se razočara. To je istina. Posveti se, žrtvuj se, prepusti se dobrom Gospodinu! Za njega nikad ne možeš učiniti previše.”

Duhovna ostavština

Rukopis sestre Marie de la Croix, koji se danas čuva u crkvenim arhivima, ostaje jedan od rijetkih dokumenata koji prikazuju duhovno iskustvo odnosa između duše u čistilištu i živog svjedoka.

Bez obzira na to kako netko tumači ove događaje, poruka je jasna: Božje milosrđe je neizmjerno, a ljubav prema Bogu najveća je snaga koja duše vodi prema raju. “Dobri Gospodin želi da vam je stalo samo do njega, do njegove ljubavi i do ispunjenja njegove svete volje. No ako volite Boga, trebale bi vam biti važne i druge duše koje voli Bog. Bog od tebe želi veliko savršenstvo, koje nema od mnogih.”