Papa sveti Leon Veliki (440.–461.), kojeg je u ponedjeljak Crkva slavila, vodio je Crkvu u jednom od najtežih razdoblja povijesti. U vrijeme dok se Rim urušavao pod najezdama barbara, a hereze poput monofizitizma i manihejstva potresale temelje vjere, ovaj hrabri papa sačuvao je jedinstvo Crkve i obranio Rim od Huna.
No, ono što posebno zadivljuje nije samo njegova politička mudrost i teološka jasnoća, nego i njegovo pastirsko srce – razumijevanje svakodnevne duhovne borbe svakog čovjeka.
U svojim propovijedima, posebno u onima za Božić, sveti Lav govori jednostavno, ali duboko: o vjeri, molitvi, disciplini i borbi s napastima. Njegova misao o ponavljajućem grijehu i unutarnjoj borbi s istim slabostima iznenađujuće je suvremena.
Zašto stalno padamo u iste grijehe?
Sveti Lav promatra ljudsku narav onakvu kakva jest – ranjenu, ali otkupljenu. Bog nas poznaje osobno, ali, kaže on, poznaje nas i đavao. Sotona zna koje su naše slabe točke i uporno pritišće baš tamo gdje najviše boli. Napasti ne dolaze zato što smo zli, nego zato što izopačujemo svoje dobre želje – uvjeravamo sami sebe da je ono loše zapravo dobro.
„Kršćani moraju biti izuzetno oprezni,“ upozorava Leon, „da ih đavao ponovno ne uhvati u svoje zamke i ne zaplete u pogreške kojih su se već jednom odrekli.“
Ova stalna borba s ponavljanjem istih pogrešaka često izaziva obeshrabrenje. Koliko puta čovjek odluči da više neće biti ohol, nestrpljiv ili sebičan – i opet padne? Sveti Leon nudi ohrabrenje: ne borimo se sami. Krist poznaje našu slabost jer je sam postao čovjekom, i zato nas može osloboditi.
Tri koraka do pobjede nad grijehom
Sveti Lav Veliki u svojim homilijama pokazuje put oslobođenja od grijeha u tri jednostavna, ali duboka koraka:
-
Prepoznaj dostojanstvo svoje naravi
„Probudi se, čovječe, i prepoznaj dostojanstvo svoje naravi!“ – potiče sveti Lav.
Stvoreni smo na sliku Božju. Ako je Krist uzeo našu ljudsku narav, to znači da i mi možemo biti preobraženi njegovom milošću. Ponavljanje grijeha ne mora biti sudbina, nego poziv da otkrijemo svoju istinsku vrijednost. -
Uspostavi ispravan odnos prema svijetu
Sveti Lav ne traži da se čovjek odrekne svijeta, nego da ga koristi razumno i umjereno.
„Ne savjetujemo vas da prezrete Božja djela,“ piše, „nego da sve stvoreno koristite razborito i s mjerom.“
Grijeh se često rađa iz pretjerivanja ili pogrešnog odnosa prema materijalnom. Kad naučimo red u malim stvarima, duhovna sloboda raste. -
Poveži svoje napasti s Kristovom milošću
Sveti Lav uči da napast ne treba gušiti vlastitom snagom, nego je sjediniti s Kristom.
Onaj koji se utjelovio poznaje svaku našu slabost i daje nam snagu da se uzdignemo iznad nje.U trenutku napasti, poziv da „podignemo svoj um prema višim stvarima“ nije samo duhovni savjet, nego stvarna obrana – jer se tada u nas ulijeva Božja pomoć.
Najveća bitka vodi se u srcu
Sveti Lav Veliki, koji je u burnim vremenima spasio Rim i učvrstio vjeru, znao je da se najveća bitka ne vodi na bojnim poljima, nego u srcu svakog čovjeka. No ta bitka nije izgubljena:
„Krist nas poznaje bolje nego đavao,“ poručuje on, „i On je jači.“
Zato, kad se ponovno nađemo u staroj borbi s istim grijesima, sjetimo se riječi Lava Velikog: naša slabost nije kraj – ona je mjesto gdje počinje Božja milost.
Preuzeto: vjera.hr






