Židovi su svake godine slavili blagdan očišćenja hrama (nakon makabejskih ratova 165. prije Kr.). I kršćani su slavili obljetnicu posvete svojih bazilika, ali su pri tome više mislili na živu zajednicu – Crkvu koja se u crkvi-zgradi okuplja.
Blagdan posvete crkve je blagdan Crkve-zajednice vjernika, naroda Božjega koji se u crkvi-zgradi okuplja. Stoga predslovlje veli: „U ovoj kući koju si nam dao ti izgrađuješ na svoju slavu živi hram, a to smo mi”. Prema Novom zavjetu Krist je novi hram, jer u njemu prebiva slava Očeva (Iv 17,22). I vjernici su hram Božji ukoliko su živi udovi Kristova tijela (1 Kor 6,19; Rim 8,11), oni su živo kamenje koje se ugrađuje u duhovni hram, zaglavni je kamen Krist (1 Pt 2,4-5).
Kršćanstvo dakle zabacuje ideju hrama kao građevine u kojoj bi prebivalo neko božanstvo, nego je hram-crkva zapravo zgrada u kojoj se okuplja zajednica-Crkva koja je u Duhu Svetom hram Božji, prebivalište Božje slave. Zato u sadašnjem misalu misa obljetnica posvete crkve jest na prvom mjestu u zajedničkim misama.
POSVETA crkve sv. Ilije
Nova crkva sv. Ilije proroka u Metkoviću sagrađena je na temeljima starije srušene crkve u periodu od 1867. do 1870. godine.
Gradnju crkve sv. Ilije započeo je fra Luka Aničić iz Opuzena ali je većinom sagrađena za župnikovanja fra Vice Janovića iz Sumartina kojemu je ovo bilo drugo župnikovanje u Metkoviću.
Konačno je dovršena početkom 20. stoljeća pa ju je zbog bolesti Splitsko makarskog biskupa mons. Franje Nakića posvetio Kotorski biskup mons. Franjo Ucellini na svetu Katarinu Aleksandrijsku 25. studenoga 1903. godine za župnikovanja fra Mate Šimića.
Tom prigodom su u glavni oltar stavljene relikvije svetih Fortunata, Justa i Severa, a na obredu posvete su bili don Josip Damić, župnik Vida, don Mihovil Staničić župnik Desana, vice ceremonijar don Andrija Matas i mnoštvo drugih svećenika.
Kao predstavnici crkovinarstva zaduženog za izgradnju crkve na svečanosti su bili prisutni Andrija Gabrić, Andrija Mijić, Antonijo Magzan i Jure Cvitić. Za posvetu crkve su u čuvenoj radionici Bilinić u Splitu nabavljeni posvetni crveni kameni križevi na bijeloj podlozi prethodno ugrađeni u zidove crkve.
Odlukom biskupijskog ordinarijata od 31. prosinca 1903. godine taj dan u župi sv. Ilije slavi se kao svetkovina.
Župljani župe koja slavi posvetu svoje crkve nemaju obvezu ići na misu, barem ne u smislu crkvene zapovijedi.
Zašto nema obveze?
-
Godišnjica posvete crkve je župna (lokalna) svetkovina, ali nije zapovijedani blagdan prema općem crkvenom pravu.
-
Obveza sudjelovanja na misi postoji samo na zapovijedanim svetkovinama (Božić, Velika Gospa, Svi Sveti, Uskrs itd.).
-
Dakle, pravna obveza ne postoji.
Ali…
-
Za župu je to vrlo važan dan, pa se župljani potiču sudjelovati u slavlju kao izraz ljubavi prema svojoj crkvi i zajednici.
-
No to nije grijeh ako se netko ne pojavi (osim ako je nedjelja).
Ukratko:
➡️ Ne moraju — ali je lijepo i preporučljivo doći.
