Rođen je u Leonesi (Lazio) 1556. godine. Nakon rane smrti roditelja prihvatio ga je stric, humanistički učitelj iz Viterba, koji mu je omogućio solidan religiozni i kulturni odgoj.
Godine 1572. ušao je u Red franjevaca kapucina. Strogost života i djela pokore resili su ga još za studija filozofije i teologije. Nakon svećeničkog ređenja posvećuje se propovijedanju gajeći u sebi želju za misionarskim radom među nevjernicima. Ta mu se želja ostvarila nakon odluke kapitula Reda 1587. godine da pošalje misonare u Carigrad. U svome misionarskom radu Josip je naglašeno nastojao oko oslobođenja kršćana zatočenih u turskim zatvorima u Carigradu. Među njima je bilo i ljudi iz naših krajeva. S tim ciljem Josip je došao i na dvor sultana Murata III. želeći osobno razgovarati s njim. Ali, zbog toga je uhvaćen, bačen u zatvor i osuđen na vješala. Uspio se osloboditi iz zatvora i vratiti u Italiju gdje je nastavio propovijedanje praćeno herojskim djelima pokore. Umro je 4. veljače 1612. u 57. godini života. Blaženim ga je proglasio Klement XII. 1737. godine, a svetim Benedikt XIV. 1746. godine. Kod franjevaca kapucina slavi se kao obvezan spomendan, a kod ostalih franjevaca kao neobvezan spomendan.
