Sveti Ivan Josip od Križa, u svijetu zvan Karlo Gaetano, rođen je na blagdan Velike Gospe 1654. godine na talijanskom otoku Ischiji. Potjecao je iz ugledne obitelji Calosinto. Njegovi roditelji, don Josip i donna Laura Gargiulo, pripadali su plemićkom i uglednom društvenom sloju, jer su se naslovi don i donna u to vrijeme davali plemićima, uglednim osobama i svećenicima.
Prvu naobrazbu stekao je kod redovnika augustinaca, a već se kao dječak među vršnjacima isticao iskrenom i dubokom pobožnošću. Posebno je gajio veliku ljubav prema Kristovoj muci. Iz želje da se što više suobliči Kristu patniku prihvaćao je i stroge pokore.
Današnjem čovjeku takav način pokore može izgledati neobično, pa i teško razumljiv. Ipak, motiv koji ga je vodio bio je duboko kršćanski: želja da se čovjek sve više suobliči Kristu i sudjeluje u njegovoj žrtvi.
Karlo se već kao petnaestogodišnjak odlučio za redovnički život. Izabrao je franjevački red, koji je posebno poznat po pobožnosti prema Kristovoj muci. Stupio je u strogu granu bosonogih franjevaca, nastalu iz reforme sv. Petra Alkantarskoga. Oni su u Napulju imali samostan Santa Lucia al Monte.
U taj je samostan stupio 1670. godine, odjenuo franjevački habit i uzeo redovničko ime Ivan Josip od Križa. Kao učitelja duhovnog života u novicijatu imao je velikog asketu o. Josipa Roblesa. Pod njegovim vodstvom mladi je redovnik nastojao rasti u poniznosti, molitvi i svim kršćanskim vrlinama.
Nakon zavjeta posvetio se studiju te je 18. rujna 1677. zaređen za svećenika. Tijekom godina obavljao je različite službe u redu: bio je učitelj novaka, gvardijan samostana i naposljetku provincijal. Kao provincijal nastojao je obnoviti redovničku stegu te je otvorio nekoliko novih samostana u Napulju.
Obasut karizmatskim darovima, sveti Ivan Josip od Križa postao je duhovni vođa i savjetnik mnogih ljudi. K njemu su dolazili i neki veliki sveci, poput isusovca sv. Franje de Geronima, pa čak i sv. Alfonza Liguorija.
Svojim apostolskim radom pomogao je obraćenju mnogih grešnika. Njegovi životopisci spominju i razne karizmatske darove: dar pronicanja ljudskih srdaca, proroštva, mistična viđenja te mnoga čudesa. Među najpoznatijima se spominje uskrišenje maloga markiza Januarija Spade.
Preminuo je 5. ožujka 1734. godine u samostanu Santa Lucia al Monte u Napulju. Njegov je grob ubrzo postao mjestom velike pobožnosti.
Godine 1789. proglašen je blaženim, a papa Grgur XVI. proglasio ga je svetim 26. svibnja 1839. godine. Zbog moždanog udara od kojeg je preminuo, štuje se i kao zagovornik protiv moždanog udara i sličnih bolesti.
Crkva uči da karizmatski darovi, kakve je imao i sveti Ivan Josip od Križa, dolaze od Duha Svetoga i služe za izgradnju Crkve. Zato ih treba primati sa zahvalnošću, ali i razborito, uvijek u poslušnosti Crkvi.
Život svetog Ivana Josipa od Križa pokazuje kako se poniznošću, molitvom i pokorom može doći do dubokog jedinstva s Bogom te postati svjetlo i vodstvo mnogim ljudima.
