Postoje trenuci koji čovjeku promijene cijeli život. Za oca Stevena Scheiera to je bio trenutak između života i smrti – iskustvo koje ga je duboko potreslo i potpuno preobrazilo njegovo svećeništvo.
Nakon teške prometne nesreće 1985. godine, u kojoj je zadobio ozbiljne ozljede glave i vratne kralježnice, liječnici su mu davali vrlo male šanse za preživljavanje. Po svemu sudeći, trebao je umrijeti. No preživio je.
U tim trenucima, kako sam svjedoči, našao se pred Božjim sudom. Pred njim je prošao njegov život i grijesi koje nije ispovjedio niti za njih iskreno pokajao. Na to je mogao odgovoriti samo:
„Da, Gospodine.“
I tada dolazi trenutak koji posebno potresa:
presuda je bila – pakao.
Sam priznaje da je to bilo pravedno, jer je Bog, kako kaže, samo poštivao njegov izbor.
Ali tada se dogodilo nešto što je promijenilo sve.
U tom trenutku, kako svjedoči, zauzela se Blažena Djevica Marija. Njezin zagovor otvorio je vrata milosrđu. Dobio je novu priliku – dar koji nije zaslužio, nego primio iz ljubavi.
Milosrđe koje mijenja život
Od toga trenutka njegov život više nije isti. Njegovo svećeništvo dobiva novi smjer i jasnoću: spasenje duša postaje središte svega.
Posebno naglašava koliko je život na zemlji prolazan, a vječnost stvarna. Ovo vrijeme koje imamo nije beznačajno – ono je priprava za vječnost.
Shvatio je da su mnogi naši prioriteti pogrešno postavljeni. Umjesto da težimo spasenju, često se zaustavljamo na prolaznim stvarima. Ako bježimo od križa, upozorava, čeka nas još veći.
Zaboravljena stvarnost grijeha
Otac Scheier otvoreno govori o stanju današnjeg vjerničkog života:
- sve je manje ispovijedi
- gubi se svijest o grijehu
- sveta pričest često postaje navika
Postavlja pitanje koje ne ostavlja ravnodušnim:
kako je moguće da mnogi redovito pristupaju pričesti, a rijetko ili nikako ispovijedi?
Upozorava da bez obraćenja i iskrenog sakramentalnog života nema istinskog odnosa s Bogom.
„Moja misija je reći da pakao postoji“
Njegova poruka nije ugodna, ali je jasna:
pakao postoji – ali postoji i Božje milosrđe.
Istina o grijehu i vječnosti danas je nepopularna, ali upravo su to najvažnije stvarnosti o kojima treba govoriti.
Govori i o cijeni istine: nerazumijevanje, odbacivanje i kritika. No kršćanin je pozvan ostati vjeran, pa i po cijenu „nekrvavog mučeništva“.
Križ – put koji vodi u život
Otac Scheier podsjeća da kršćanski život ne ide bez križa.
Naprotiv, križ je put prema nebu.
Ako ga izbjegavamo, ne nestaje – nego postaje teži.
Ako ga prihvatimo s vjerom, postaje put spasenja.
Majčinska briga Marije
U njegovu životu posebno mjesto ima Blažena Djevica Marija, koju doživljava kao majku i zagovornicu.
Podsjeća na njezine riječi iz Kane Galilejske:
„Učinite što god vam kaže.“
U tome vidi jednostavan, ali dubok put kršćanskog života.
Poveznica s Nedjeljom Božanskog milosrđa
Ovo svjedočanstvo snažno se povezuje s onim što slavimo na Nedjelju Božanskog milosrđa.
Bog vidi čovjekovu slabost i grijeh – ali ne odustaje od njega.
Nudi mu milosrđe, oproštenje i novi početak.
Ono što je ovaj svećenik doživio na izvanredan način, Crkva nudi svima nama kao dar:
susret s Božjim milosrđem koje briše grijehe i vraća čovjeka u novi život.
Poziv na odluku
Ovo svjedočanstvo ne želi prestrašiti, nego probuditi.
Podsjeća nas na dvije stvarnosti koje idu zajedno:
- odgovornost za vlastiti život
- i beskrajno Božje milosrđe
Na nama je odgovor.
Jer Bog ne želi osudu – nego da se čovjek vrati, obrati i živi.
Pred stvarnošću suda, grijeha i Božjeg milosrđa, svatko od nas pozvan je donijeti odluku.
Hoćemo li ostati zatvoreni u sebe – ili se otvoriti milosti?
Zato neka naša završna molitva bude:
Isuse, uzdam se u tebe.
