Izdavači njezinih zapisa nazivaju je jednom od najneobičnijih mističarki u povijesti kršćanstva. Riječ je o svetoj Veroniki Giuliani (1660. – 1727.), klarisi kapucinki, mističarki i stigmatičarki koja je cijeli svoj život prikazivala Bogu kao žrtvu za spasenje drugih duša.

Rođena je kao Ursula Giuliani u talijanskom gradu Mercatellu. Već u djetinjstvu pokazivala je iznimnu pobožnost, a sa 17 godina ulazi u samostan klarisa kapucinki u Città di Castello, gdje uzima redovničko ime Veronika. U samostanu je obavljala najrazličitije službe – od kuharice i bolničarke do učiteljice novakinja i poglavarice zajednice. Bila je poznata po dubokoj poniznosti, poslušnosti i neprekidnoj molitvi.

Sveta Veronika bila je obilježena izvanrednim mističnim darovima. Nosila je Kristove rane, trpjela teške duhovne i tjelesne patnje te ih svjesno prikazivala za obraćenje grešnika. Iza sebe je ostavila opsežne dnevnike u kojima su, po poslušnosti, zabilježena njezina mistična iskustva. Blaženom ju je 1804. proglasio papa Pio VII., a svetom papa Grgur XVI. godine 1839.

Vizija koja potresa i danas

U jednom od svojih zapisa sveta Veronika opisuje viđenje koje snažno odjekuje i u današnjem vremenu: „Da bih poslušala, sada ću reći nešto drugo“, zapisala je. „Činilo mi se da vidim Gospodina s tri koplja u Njegovoj ruci, a On mi je dao shvatiti da želi kazniti kršćanstvo zbog mnogih uvreda i počinjenih grijeha.“

U viziji koja slijedi, prikazani su prizori potpunog razaranja:

„Dao mi je da vidim oružje posvuda i činilo mi se da gledam veliki rat. Svatko je ubijao svakoga. Sve me to silno prestrašilo. Nisam vidjela ništa osim mrtvih ljudi, a zrak je bio uznemiren i ispunjen tako strašnim smradom da se činilo kako zagađuje sve.“
Još potresnija je duhovna dimenzija viđenja: „U jednom trenutku činilo mi se da vidim sve ljude u očitoj opasnosti da izgube svoje spasenje. Gotovo svi su psovali Boga. Kao da sam ih gledala kako umiru u krajnjoj bijedi i nuždi.“
Na kraju zapisa sveta Veronika navodi unutarnje razumijevanje značenja viđenoga:
„Tada mi se učinilo da sam shvatila što znače tri koplja: rat, kuga i glad.“

Poziv na obraćenje, a ne na strah

Crkva uči da privatne objave ne služe širenju straha, nego pozivu na obraćenje, pokoru i povratak Bogu. Vizija svete Veronike Giuliani upozorava na posljedice grijeha, ali istodobno podsjeća da se Božja kazna može ublažiti molitvom.
Post, pokora i molitva – na što u brojnim ukazanjima poziva i Blažena Djevica Marija –  upravo su kroz povijesti bila sredstva koja su zaustavljala ratove, nesreća i duhovno propadanje za vječnost.
Poruka svete Veronike Giuliani stoga ostaje snažan poziv i za naše vrijeme: da se čovjek vrati Bogu prije nego što se udalji od vlastitog spasenja.

preuzeto s: vjera.hr

Podijeli...