Na današnji dan slavimo spomendan bl. Marije Propetog Isusa Petković (1892. – 1966.), franjevačke trećoredice i utemeljiteljice Družbe Kćeri Milosrđa. Njezin život svjedoči kako se franjevačka karizma može živjeti u svakodnevici – jednostavno, ponizno i s otvorenim srcem za one koji su najpotrebniji.
Rođena je u Blatu na otoku Korčuli. Još kao djevojka okupljala je djecu iz siromašnih obitelji, poučavala ih vjeronauku i pomagala im u učenju. Već tada bilo je jasno da je njezino srce posebno osjetljivo na potrebe malenih i siromašnih.
Na poticaj dubrovačkog biskupa Josipa Marčelića prepoznala je da je Bog poziva na apostolsko služenje. Godine 1920. osnovala je Družbu Kćeri Milosrđa i uzela redovničko ime Marija Propetog Isusa. Posvetila je život napuštenoj djeci, bolesnicima, siromasima i svima koji su trebali pomoć.
Kao franjevačka trećoredica živjela je karizmu svetoga Franje Asiškoga. U siromašnima je prepoznavala Kristovo lice, a njezino je geslo bilo da se ljubav prema Bogu dokazuje djelotvornom ljubavlju prema čovjeku. Nije se vezivala uz sigurnost ni vlastite planove, nego je uvijek bila spremna poći tamo gdje su potrebe bile najveće. Zato je svoje sestre poslala i u misije Južne Amerike, gdje i danas nastavljaju služiti najsiromašnijima.
Njezina duhovnost bila je obilježena jednostavnošću, pouzdanjem u Božju providnost, poniznošću i radosnim služenjem. Učila je da evangelizacija počinje brigom za cjelovitoga čovjeka – za njegovu vjeru, dostojanstvo i svakodnevne potrebe.
Nakon smrti 9. srpnja 1966. glas o njezinoj svetosti nastavio se širiti. Sveti papa Ivan Pavao II. proglasio ju je blaženom 6. lipnja 2003. godine u Dubrovniku. Za njezinu beatifikaciju priznato je čudo spašavanja dvadeset mornara iz potonule peruanske podmornice, pripisano njezinu zagovoru.
Blažena Marija Propetog Isusa Petković ostaje dragocjen uzor cijeloj franjevačkoj obitelji. Njezin nas život podsjeća da se svetost ne ostvaruje izvan svakodnevice, nego u vjernosti Evanđelju, u poniznom služenju i u ljubavi prema onima koje društvo često zaboravlja.
Neka nas njezin primjer potakne da i mi, kao članovi Franjevačkoga svjetovnog reda, živimo evanđeosku jednostavnost, budemo graditelji mira i nositelji milosrđa, prepoznajući u svakom čovjeku lice našega Gospodina.
Mir i dobro!
