Sv. Marko Križevčanin rođen je u Križevcima, a još kao mladić odlučio se za svećenički poziv. Studirao je u Grazu, gdje mu je profesor bio Petar Pazmany, kasniji nadbiskup i kardinal. Školovanje je nastavio u Rimu, u Papinskom zavodu „Germanicum et Hungaricum“. U arhivu Zavoda sačuvan je dokument na kojem se uz njegov vlastoručni potpis nalazi dodatak „Croata – Hrvat“, što svjedoči o njegovoj pripadnosti hrvatskom narodu.
Nakon završenog studija zaređen je za svećenika te se vratio u domovinu, gdje je neko vrijeme djelovao u Zagrebačkoj biskupiji. Kardinal Pazmany potom ga je pozvao u svoju nadbiskupiju i povjerio mu odgovorne službe, među kojima je bila i služba ravnatelja sjemeništa u Trnavi.
U vrijeme velikih vjerskih sukoba početkom 17. stoljeća Marko je djelovao zajedno s dvojicom isusovaca, Stjepanom Pongraczom i Melkiorom Grodzieckim. Nakon što je kalvinska vojska 1619. godine zauzela Košice, trojica katoličkih svećenika bila su uhićena. Od njih se tražilo da se odreknu katoličke vjere i vjernosti papi te prijeđu na kalvinizam. Sva trojica odlučno su to odbila.
Zbog svoje vjernosti vjeri bili su podvrgnuti teškom mučenju, a 7. rujna 1619. godine ubijeni su u Košicama. Vijest o njihovoj mučeničkoj smrti brzo se proširila među vjernicima. Njihovi posmrtni ostaci kasnije su dostojno pokopani, a danas se čuvaju u uršulinskoj crkvi u Trnavi.
Postupak za njihovo proglašenje blaženima započeo je kardinal Pazmany, ali trajao je stoljećima. Papa sv. Pio X. proglasio je Marka Križevčanina, Stjepana Pongracza i Melkiora Grodzieckog blaženima 15. siječnja 1905. godine. Svetima ih je proglasio papa Ivan Pavao II. 2. rujna 1995. u Košicama, tijekom pastoralnog pohoda Slovačkoj.
Život sv. Marka Križevčanina svjedoči o obrazovanom, marljivom i predanom svećeniku koji je svoje sposobnosti stavio u službu Crkve. Iako je jasno isticao svoje hrvatsko podrijetlo, njegovo pastoralno djelovanje nije poznavalo nacionalne granice. Djelovao je u Hrvatskoj, Italiji, Mađarskoj i na području današnje Slovačke, svugdje služeći ljudima kojima je bio poslan.
Posebno je značajno što pripadnike drugih vjerskih zajednica nije promatrao kao neprijatelje. Unatoč teškim vjerskim podjelama svojega vremena, nastojao je graditi odnose obilježene poštovanjem i kršćanskom ljubavlju.
Sv. Marko Križevčanin ostaje primjer vjernosti Kristu i Katoličkoj Crkvi sve do mučeničke smrti, ali i svjedok da različitosti među narodima i ljudima ne trebaju biti prepreka zajedništvu. Njegova poruka vjere, ljubavi i dijaloga ostaje aktualna i danas.
Crkva njegov blagdan, zajedno s ostalim košičkim mučenicima, slavi 7. rujna.
