PRVI DAN
SVJEĆICE SU SE UGASILE
Svjećice pred malim oltarom ugasile su se jedna za drugom. Kao da su molile večernje psalme, pjevale vječni »Magnificat«. Bez glasa, tek svojim titrajima. Gasila se jedna za drugom te zavjetne svjećice. I gaseći se, prenosile su svjetlo jedna na drugu. I kad zadnja po zadnji put zatitra, s njom je i moje srce zatitralo. Malo sam i zavidio tim svjećicama.
I ugasnu zadnja svjećica. No, eto Božjega čuda: svjetla nije nestalo, kapelica je obasjana.
Pa to je i pravo! Kako bi te zavjetne svjećice mogle nestati! One su vječne, vječno je njihovo svjetlo. Ta gorjele su i dogorjele za Njega koji je neprolazan, vječan.
I u mraku kapelica je obasjana, srce je moje obasjano. Utrnule se svjećice, no svjetlo i njihov žar je tu, žar oltara. Izgorjele su one pred Njegovim oltarom. Pa sam se molio Njemu da i ja tako mogu gorjeti i izgorjeti kao svjećica na Njegovu oltaru.
Danas je baš sretni dan mojega ređenja 21. studenoga. Davno je to bilo, već je 36 godina prošlo od toga sretnog dana kad je On upalio svijeću mojega svećeničkog ređenja.
Sjedeći umoran u ovoj maloj kapelici nakon duga puta, ponešto i bolan i gladan. Kako sam se sretan osjećao! Svijeća dogorijeva, osjećam to, tu su već godine, no još gori. I gori na Njegovu oltaru. Žarko sam molio da mogne gorjeti i dogorjeti na Njegovu oltaru svijeća mojega svećeničkog života i svijeće života braće mi svećenika po čitavu svijetu. Molitva u tišini male kapelice. Mir i tišina, prekidana tek tihim udarcima bubnja našeg vjernog Benedikta. Večernja je molitva. »O Probhu, adhare điboner mor alo…
O Gospodine, u noći života mojega gori svjetlo, gori u srcu mojem, gori…«
I kapelica kao da je još sjajnija, kao da gori: posvuda goruće svijeće, gorući oltari svećeničkih srdaca!
O divni, o sveti svećenički živote!
Vaš otac Ante
Maria Polli, prosinac 1979.
(Uz 36. godišnjicu ređenja, 21. studenoga 1979).
Molitva
Oče Nebeski, daj da i mi naše godine života ne protratimo uzaludno. Neka i u našim srcima po primjeru oca Ante gori vječno svijetlo za Gospodina. Presveto Srce Isusovo, izvore svakoga dobra, po zagovoru naše Nebeske majke i našeg oca Ante udjeli i nama duhovne darove, vječne darove svjetla, poniznosti, mira i ljubavi. Poput oca Ante, utisni u naša srca želju da te još više ljubimo, da čeznemo za Tobom i da te još više upoznamo, da prepoznamo prave vrijednosti ovoga prolaznog života kako bismo stvorili bolji svijet i pokazali svijetu prave vrijednosti.
Posebno te molimo za …. (navesti one koje osobno prikazujemo u ovoj devetnici).
Isuse blaga i ponizna Srca, učini srca naša po Srcu svome.
Oče Ante, preko Srca Marijina dovedi i naša srca do Srca Isusova.
Kraljice svete krunice, Kraljice mira i naš oče Ante molite za nas, naše misionare i misionarke, Hrvatsku, Indiju, Ukrajinu i cijeli svijet!
Molitva
Za svjetlo mi molimo,
za žar i toplinu tvojega svjetla.
Gospodine!
Posvuda je mrak. Hladno je.
Hladno je u našim domovima, hladno u srcima, hladno posvuda.
Zebnja nas hvata dok gledamo današnji svijet.
Bez tebe, o Duše sveti, ne možemo.
Dođi i raspali ovaj svijet čistom i žarkom ljubavlju!
Raspali nas i očisti, da bismo i mi mogli širiti ovaj tvoj sveti žar.
Tvoju milost, Tvoju ljubav.
O dođi, Stvorče, Duše svet!
Amen
otac Ante
MOLITVA
za proglašenje blaženim sluge Božjega o. Ante Gabrića
Oče nebeski, u sluzi Božjemu Anti Gabriću, misionaru, darovao si nam herojski primjer kako se milosrđem i ljubavlju širi Tvoje kraljevstvo.
Molimo Te za milost da u vjeri Crkve on bude što prije proglašen blaženim i tako postane još bliži svima koji mu se obraćaju u svojim potrebama.
Uvjereni da Ti je svojim životom i apostolskom revnošću omilio, udijeli nam po njegovu zagovoru milost za koju te sada molimo…
Po Kristu Gospodinu našemu.
Amen
Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu
DRUGI DAN
SVEČANO SMO ZAVRŠILI VELIKU DEVETNICU
Imali smo veliku slavu. Bio je to zadnji prvi petak u našoj devetnici prvih petaka, koju smo počeli u ožujku. Oko 600 vjernika je sudjelovalo u njoj. I to s kolikim žrtvama! Za vrijeme nesnosne vrućine tamo od travnja, i onda za vrijeme strašnih poplava zadnja dva mjeseca dolaziti u Morapai, gazeći i do pasa vodu, nije bila šala. No oni su Isusu dali riječ i vjerno su je održali. Imali smo zadnjeg petka veliku misu. Kod prikazanja svako je selo donijelo na oltar lijepo naslikano srce i u srcu napisana imena onih koji su obavili tu devetnicu. Te ćemo slike uokviriti i čuvati u seoskim kapelicama i u našoj crkvi u Morapaju kao krasan spomen njihove ljubavi prema Božanskom Srcu. Sličice, koje su oni svakog petka donosili i stavljali na oltar, potpisat ću i vratiti svakome, da ih čuvaju kao »kartu za nebo«. No rekao sam im, kad su već tako junački to činili kroz devet mjeseci, da sada nastave kroz »noe đug – devet stoljeća«.
Svetu misu dala je služiti udovica našeg pokojnog učitelja Onukula. Donijela je i lijepog cvijeća i voštane svijeće. Plakala je od radosti.
Ja sam toga dana uistinu bio izmoren, jer poslije mise u Morapaju i ispovijedi i pričesti bolesnika išao sam u druga sela do onih koji nisu mogli ovamo doći. No, uz umor osjećao sam sreću, neopisivu sreću našeg svećeničkog života. Tu sreću mora čovjek sam doživjeti i proživjeti da je shvati.
Kad sam se navečer vratio na misijsku postaju, sjeo sam na verandu i zaspao nešto od umora, a nešto od sreće.
Vaš otac Ante
Morapai, 10. studenog 1970.
(Izvadak iz pisma ocu Zvonku Majicu, isusovačkom poglavaru u Splitu.)
Molitva
Oče Nebeski, po Predragocjenoj Krvi Kristovoj učini nas svjetlom Kristova hrama, svjetlom živih hramova, ljudskih srdaca, svoje svete Crkve.
Gospodine, zahvaljujemo ti na ovim devetnicama i na milosti što si nas potaknuo da po primjeru oca Ante i mi možemo svjedočiti Tebe. Pogledaj na nas, na naše nakane i sve naše bolesne, daj da po zagovoru naše nebeske Majke i oca Ante dopru do Tebe naše molitve kako bi po njima i tvojoj volji naš otac Ante bio uzdignut na čast oltara.
Oče Ante, po svojoj žrtvi misionarskoga rada kojom si tolike duše priveo k Srcu Isusovu po Srcu Marijinu, u srcima naših mladih rasplamsaj želju za svetim svećeničkim zvanjem i ustrajnost na sveto započetom putu, daj da služe Gospodinu onako kako si ti služio.
Gospodine, po zagovoru oca Ante i njegovih posvećenih ruku udijeli nam dobre svećenike i misionare. Očuvaj neokaljanim njihove svećeničke ruke koje svakodnevno dodiruju tvoje Sveto Tijelo. Blagoslovi njihov svećenički rad bogatim plodovima i podari im krunu vječnoga života. Umnoži nam vjeru, učvrsti ufanje i usavrši ljubav.
Neka dođe Kraljevstvo Tvoje!
Molimo Gospodara žetve da pošalje poslanike u svoju žetvu.
Posebno te molimo za …. (navesti one koje osobno prikazujemo u ovoj devetnici).
Isuse blaga i ponizna Srca, učini srca naša po Srcu svome.
Oče Ante, preko Srca Marijina dovedi i naša srca do Srca Isusova.
Kraljice svete krunice, Kraljice mira i naš oče Ante molite za nas, naše misionare i misionarke, Hrvatsku, Indiju, Ukrajinu i cijeli svijet!
Molitva za svećenike
Isuse, ti se sjećaš onoga dana kad si izabrao svoju prvu dvanaestoricu
neuke, slabe i siromašne galilejske ribare.
Prvoj dvanaestorici pridružio si i Savla – Pavla,
koji te je progonio, i poslije njega još tolike milijune.
Među njima i mene najnevrednijeg…
»Ja se nisam ni jedan dan,
ni jedan čas pokajao niti sam požalio što sam se odazvao Isusu,
što sam se odazvao dušama.
Sretan sam! Tu sreću želim i svima vama. Dajte i vi tu sreću drugima!
Dođite, žrtvujmo se do kraja svoga života.
Gdje će taj kraj života biti, gdje ćemo umrijeti, ne znam.
Neka bude u Srcu Isusovu!«
»Dok tijelo groznicom gori i ruke dršću kod oltara tvoga,
ti me čuvaj, Veliki Svećeniče, Bože moj, koji razveseljavaš moju mladost!
Pred tvojim oltarom neka izgori ova uljanica svećeničkog mi života,
neka se ugasi daleko od buke svijeta,
daleko od ljudske utjehe, sred mojih dragih Sunderbanskih džungla;
neka goreći izgori pred ovim živim tvojim hramovima,
pred kolibama tvojih sirotana.«
Otac Ante
MOLITVA
za proglašenje blaženim sluge Božjega o. Ante Gabrića
Oče nebeski, u sluzi Božjemu Anti Gabriću, misionaru, darovao si nam herojski primjer kako se milosrđem i ljubavlju širi Tvoje kraljevstvo.
Molimo Te za milost da u vjeri Crkve on bude što prije proglašen blaženim i tako postane još bliži svima koji mu se obraćaju u svojim potrebama.
Uvjereni da Ti je svojim životom i apostolskom revnošću omilio, udijeli nam po njegovu zagovoru milost za koju te sada molimo…
Po Kristu Gospodinu našemu.
Amen
Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu
TREĆI DAN
PROPOVIJED OCA GABRIĆA U BAZILICI SRCA ISUSOVA
Dragi vjernici!
Prije kojih mjesec dana, vrativši se iz Indije, donio sam vam pozdrav i zahvalu svih naših hrvatskih i slovenskih misionara. Sretan sam da iza 31 godine mogu biti među vama u dragoj domovini.
Uistinu sam iz svega srca svima zahvalan, jer sam se imao i zašto zahvaliti: za sve vaše molitve, za sve vaše žrtve, za tolike suze i krv prolivenu kroz toliko godina što se nismo vidjeli. Vi ste nas držali, vi ste nas jačali svojim molitvama i žrtvama. Hvala vam svima i čitavom hrvatskom narodu!
Eto, draga braćo i sestre, danas sam pred vama, da se opet rastanemo, da kažem »Zbogom!«
i vama i čitavoj dragoj domovini. Ali ja, braćo i sestre, mislim da to nije rastanak, ta sam naš pozdrav »Zbogom« znači da ćemo ostati zajedno. Evo, dva mjeseca, što sam u domovini, išao sam od župe do župe i obišao sam mnoge krajeve, pohodio sam naša svetišta, naše samostane. Opet odlazim u dragu Bengaliju s istom riječi: »Hvala vam!« Ta je riječ sada i u mome srcu i na mojim usnama. Vidio sam toliko ljubavi, toliko zanimanja za misije i kod naših dragih svećenika, tih Božjih mučenika, koji su toliko pretrpjeli kroz ovih 30 godina, koliko se nisam s njima sastao. Vidio sam toliko ljubavi i zanimanja za misije i kod redovnika i redovnica, dragih časnih sestara. Vidio sam zanimanje i ljubav k misijama i u našem Božjem puku. Mogu vam reći da su i u obične dane crkve bile pune, samo da čuju o misijama i da se pomole za nas misionare. Vidio sam osobito onaj žar i u srcima i u očima naše mladeži.
Vjerujte mi, draga braćo i sestre, ja ne znam kako da vam se zahvalim. Vi nemate pojma koliko sam sretan i s kojim se oduševljenjem vraćam natrag u Bengaliju. Rekoh, nije to rastanak, ne možemo se mi više rastati, jer ova ljubav, koja nas je povezala, jest ljubav prema Isusu i ljubav prema neumrlim dušama.
Draga braćo i sestre, mislim da će ova ljubav zauvijek ostati, i zbog toga vesela srca idem natrag. Siguran sam da ćete vi biti ne samo uza me, nego ćete biti uza sve misionare u Indija i u Zambiji, gdje naši oci sada rade. Siguran sam da ćete me pratiti svojim žrtvama i molitvama. To bih vam htio najviše preporučiti. Nemojte nas ostaviti same! (Tu je zaplakao!) Nemojte misliti da je Isus samo nama rekao: »Spašavajte duše!«
Braćo i sestre, osobito vi, mladići i djevojke, mnogo vas je tu danas. Vama Isus to osobito govori: »Spašavajte svoje duše!« Ali draga braćo i sestre, ne zaboravite ni na duše tolikih ljudi, koji Isusa još ne poznaju! Zar ima na svijetu nešto svetije, nešto uzvišenije od spašavanja neumrlih duša?!
Ništa nam drugo neće ostati na ovom svijetu, ali što ćemo se žrtvovati, i to potpuno, za duše, to će nam ostati zauvijek. I stoga ima li veće sreće od toga? I dati komad kruha čovjeku koji nema, i pružiti čašu vode žednome, koliko je to zadovoljstvo!
Zadovoljstvo je u davanju, a ne u primanju.
Braćo i sestre, pitam vas: ima li što svetije i uzvišenije od misija?
Budete li se žrtvovali za druge, nikada nećete ostariti, uvijek ćete ostati mladi. Vjerujte mi da mi je u 31 godinu života dolje u misijama bila najveća sreća u najtežim poteškoćama, pa i kad sam smrti gledao u oči. Pomisao da svoj život žrtvujem za drugoga, ulijeva u dušu posebnu radost i zadovoljstvo. To davanje života za drugoga nije mala milostinja, nije to jedna ili dvije molitve, to je žrtvovanje cijeloga svog bića. Kad svojim žrtvama doprinosimo spašavanju drugih, u tome nalazimo pravu sreću i veličinu.
Osobito se vama obraćam, dragi mladići i djevojke! Na rastanku želim ovu sreću svima, a napose vama. Ja se potpuno dajem Isusu za neumrle duše, i neću se bojati ničega.
Pred 31 godinu, kada mi je pater provincijal pred ovim svetim oltarom dao sveti misionarski križ, imao sam 22 godine. Malo sam se kao bojao, ljudi su me plašili. Govorili su mi: »Što ćeš ti tako mlad dolje u dalekoj zemlji?« Ali, draga braćo i sestre, kad mi je onaj križ otac provincijal metnuo oko vrata, i kad se taj križ dotakao moga srca, ničega se više nisam bojao. A vama kao zadnju molbu preporučam:
Pomozite mi svojim molitvama i žrtvama, da za taj križ mogu žrtvovati svoj život do kraja, da za njega gorim i izgorim!
Pohodit ću svoju rodbinu, zagrlit ću ih, poći ću još jednom na grob svojih roditelja. Kad sam došao, poljubio sam ga, i kad odlazim, ponovo ću ga poljubiti. I taj poljubac mojih roditelja, kao i poljubac vaše ljubavi i dobrote jačat će me u misijskom radu u mojoj dragoj Bengaliji. Stoga vam još jednom od srca zahvaljujem, želim vam svaku sreću.
Pozdravljam sve, osobito vaše bolesnike, preporučujem se u njihove molitve i žrtve. A vas, dragi mladići i djevojke, osobito pozdravljam i želim vam da ostanete pravi Božji vjernici. Ostanite vjerni Bogu i svojoj vjeri, kao i svojoj domovini!
Ja vas nikada neću zaboraviti, no ne zaboravite ni vi mene! Dao dragi Bog da se mnogo vas odazove, ako vas dragi Bog odabere za redovničko i misionarsko zvanje!
Još jednom najljepše od srca zahvaljujem. Kad bih vas mogao sve zagrliti, to bi mi bilo najdraže. No grlim vas svećeničkom molitvom, što je kod mise moli svećenik:
»Molite, braćo, da moja i vaša žrtva bude ugodna Bogu, Ocu svemogućemu!«
Hvala vam od srca!
(Na misi u 11 sati)
Zagreb, 21. rujna 1969.
(Prema stenogramu Grete Barković, Zagreb, Tomićeva 8.)
Molitva
Oče Nebeski, okrijepi nas nebeskim Kruhom da poput oca Ante širimo Tvoje kraljevstvo. Ne dopusti da naše ruke budu prazne i slabe već uvijek ispunjene ljubavlju i blagoslovom Tvoga Sina. Ispuni naša srca Božanskom ljubavlju i mirom.
Oče Ante, naš moćni zagovorniče, potakni nas na svakodnevnu svetu misu, molitvu Srcu Isusovu i Srcu Marijinu kako bi i mi ispunili dušu nebeskim plodovima i kako bi Riječ Gospodnja prebivala u nama. Neka po tvom primjeru i u našim srcima bude samo Božja Volja.
Posebno te molimo za …. (navesti one koje osobno prikazujemo u ovoj devetnici).
Isuse blaga i ponizna Srca, učini srca naša po Srcu svome.
Oče Ante, preko Srca Marijina dovedi i naša srca do Srca Isusova.
Kraljice svete krunice, Kraljice mira i naš oče Ante molite za nas, naše misionare i misionarke, Hrvatsku, Indiju, Ukrajinu i cijeli svijet!
Molitva vječnoj ljubavi
Isuse, ti vidiš kako ovaj moderni svijet odvraća ljude od križnoga puta, toga jedinoga puta sreće i spasenja.
Pa i mi tvoje sluge i službenice, moramo ponizno i skrušeno priznati da smo često podlegli tomu duhu. Kajemo se i molimo: oprosti nam naše nevjere!
Tvoje Evanđelje, tvoja blaga vijest, jest Križ. Raširenim rukama, rukama probodenima, ti oko sebe okupljaš narode svijeta.
Božanski misionaru, daj, daj rasvijetli naša srca i naše duše da spoznamo tu veliku istinu da je samo Križ jedina nada spasenja svijeta. Čuvaj nas na kalvariji s Marijom, svojom i našom Majkom!
Nju si nam dao za Majku sa svoga prvog kalvarijskog oltara. I sada te molimo, čuvaj nas zajedno s njom, Majkom i Kraljicom mučenika, Kraljicom apostola i misionara!
Čuvaj nas, da ljubeći tebe, uzmognemo poput tebe raširenim i probodenim rukama i srcem, probodenim kopljem ljubavi, moliti svoju životnu misijsku molitvu za čitav svijet.
»Gospodin s vama! Isuse, dođi kraljevstvo Srca Tvoga«. Gospodine, usliši molitvu svoga puka, učini u svojoj ljubavi da svi narodi, svi puci, ujedinjeni tvojom Božanskom ljubavlju, mogu Tebe slaviti, Tebe ljubiti, o vječna Ljubavi! Amen
Otac Ante
MOLITVA
za proglašenje blaženim sluge Božjega o. Ante Gabrića
Oče nebeski, u sluzi Božjemu Anti Gabriću, misionaru, darovao si nam herojski primjer kako se milosrđem i ljubavlju širi Tvoje kraljevstvo.
Molimo Te za milost da u vjeri Crkve on bude što prije proglašen blaženim i tako postane još bliži svima koji mu se obraćaju u svojim potrebama.
Uvjereni da Ti je svojim životom i apostolskom revnošću omilio, udijeli nam po njegovu zagovoru milost za koju te sada molimo…
Po Kristu Gospodinu našemu.
Amen
Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu
