Župa sv. Ilije proroka Metković

RODITELJI su ‘prvi odgojitelji u vjeri’ (Ivan Pavao II). Oni se pred Bogom obvezuju da će ‘svoje dijete odgajati u vjeri, kako bi (dijete) držalo Božje zapovijedi i ljubilo Boga i svoga bližnjega, kao što nas je Krist učio’, a KRSNI KUMOVI su pred Crkvom jamstvo da će dijete biti kršćanski odgojeno. Kumstvo NIJE PRIJATELJSKI ČIN, već je SLUŽBA U IME CRKVE. Radi toga Crkva, koju, pretpostavljam, poštujemo ako u njoj i od nje tražimo Krštenje, za kumove traži određene uvjete. Prije nego što nekoga odaberu za kuma ili kumu, roditelji bi trebali provjeriti da li osoba-kandidat za kumstvo ispunjava potrebne uvjete koje traži crkveni Zakon, kako ne bi došlo do iznenađenja. I Vas i svećenika jednako obvezuju crkveni propisi.

Što RODITELJI trebaju učiniti za krštenje djeteta?

• Najaviti se župniku najmanje mjesec dana prije planiranog dana Krštenja i izraziti želju da njihovo dijete primi Sakrament Krštenja (u razgovoru između župnika ili ž. vikara i roditelja vidjet će se da li postoje uvjeti za Krštenje)
• (s kumovima) prisustvovati pouci prije Krštenja; dan i sat pouke dogovorit će se sa svećenikom kada se prijave (u pravilu: u tjednu krštenja ili ranije)
• donijeti Izvod iz matice rođenih ili Rodni list za dijete (nije nužno)
• donijeti krsnu haljinicu, svijeću ćete dobiti u župnom uredu
• donijeti ‘Posvjedočenje’ za kuma ili kumu ako nije iz župe u kojoj se krsti dijete.

Krštenje se redovno obavlja u župi Vašeg boravka, no ako iz nekog razloga imate želju krstiti dijete u drugoj župi, javite se vlastitom župniku te mu iznesite razlog zašto želite krstiti dijete u drugoj župi kako bi Vam dao pismenu dozvolu za krštenje izvan vlastite župe. Isto tako, ukoliko obitelj ne stanuje u župi, a želi svoje dijete krstiti u našoj župi, mora donijeti pismenu suglasnost vlastitoga župnika.

Roditelji koji nemaju zapreke, kao i kumovi, pozvani su na Sakrament Pomirenja (Sv. Ispovijedi) uoči krštenja svoga djeteta.

DODATAK o krsnim kumovima:
Krsni kum djeteta mora ispunjavati uvjete koje predviđa ‘Zakonik kanonskog prava’ (kanon 874 par.1) tj.:

• Da je prikladan i da ima nakanu vršiti tu službu
• Da je navršio šesnaestu godinu života (osim ako nije drugačije određeno)
• Da je katolik, a to znači: da je kršten, pričešćen i potvrđen, a ako živi u braku, da je crkveno vjenčan, te da provodi život u skladu s vjerom i preuzetom službom
• Da nije udaren nikakvom zakonito izrečenom ili proglašenom kanonskom kaznom
• Da nije otac ili majka krštenika.

Tko ne može biti kum?

Zakonik traži za kuma ‘da nije udaren nikakvom zakonito izrečenom ili proglašenom kanonskom kaznom. Ne predstavlja smetnju kanonska kazna koja je unaprijed izrečena (‘latae sententiae’), tj. u koju je prekršitelj upao samim izvršenjem kažnjivog djela (kao u slučaju npr. namjernog pobačaja) ako kazna nije izrečena ili proglašena od mjerodavne vlasti.

Ne mogu preuzeti službu kuma ‘otac ili majka krštenika’ (usp. Rimski pontifikal: Red potvrde br. 5, i odgovor Kongregacije za bogoštovlje i stegu sakramenata u Notitiae, 1984, str. 86). Uostalom, kum je pridružen odgojnoj zadaći roditelja, njegova služba je dragocjena, pogotovo ako roditelji umru ili zanemare kršćanske obveze prema svom djetetu.

Prikladnost kumova prosuđuje se ne samo na temelju kanonskih uvjeta, koje je lako provjeriti, nego i na stvarnoj sposobnosti i volji za suradnjom na odgoju i kršćanskom rastu krštenika.
Onaj tko je primio svete redove – zbog već preuzetih obveza, nije zabranjeno ali bolje bi bilo, ako je moguće, da ne kumuju osobe koje će teško moći ispuniti i delikatnu zadaću koja se od njih traži.

Dakle, krštenik, ako je moguće, treba imati jednoga kuma ili jednu kumu ili kuma i kumu koji imaju uvjete od Crkve propisane da bi mogli pomagati odraslome u pristupu u kršćanstvo a dijete zajedno s roditeljima predstaviti za krštenje; kumovi trebaju nastojati da krštenik provodi kršćanski život i da izvršava kršćanske obveze.

POSVJEDOČENJE O PRIKLADNOSTI ZA KUMSTVO DAJE VLASTITI ŽUPNIK, TJ. U ŽUPI STANOVANJA ili, iz praktičnih razloga, ŽUPNIK U ŽUPI KRŠTENJA.

Što RODITELJI trebaju učiniti za Prvu Pričest svog djeteta?

Roditelji svakog djeteta, na početku vjeronaučne i školske godine, ispune prijavnicu za vjeronauk za Prvu Pričest. Tu prijavnicu, ispunjenu, roditelji ili djeca predaju župniku.

Ako žive izvan naše Župe, tada moraju donijeti dozvolu svojega župnika za pohađanje priprave i primanje Prve Pričesti u našoj Župi.

Ako su djeca krštena izvan naše Župe, tada o tome donose potvrdu iz župe svoga krštenja.

Što DJECA – kandidati za Sakramente prve Ispovijedi i Prve Pričesti – trebaju učiniti?

• Dužna su redovito pohađati župni vjeronauk
• Redovito dolaziti na nedjeljna euharistijska slavlja.

DOKUMENTI koji su potrebni:

Roditelji svakog od kandidata, na početku vjeronaučne godine, na roditeljskom sastanku, dobivaju prijavnicu za vjeronauk za krizmu. Tu prijavnicu, ispunjenu i potpisanu od roditelja i kandidata, kandidat predaje u župni ured.

Ako kandidat živi izvan naše Župe, tada mora donijeti dozvolu svojega župnika za pohađanje priprave i primanje Sv. Potvrde u ovoj Župi.

Ako je kandidat kršten izvan naše Župe, tada o toj činjenici donosi potvrdu iz Župe u kojoj je kršten. Isto vrijedi i ako je primio Prvu Sv. Pričest izvan naše Župe.

Potvrda kojom se dokazuje sposobnost kumova za kumovanje na Krizmi: potvrdu treba predati u župni ured najkasnije do početka drugog polugodišta školsko-vjeronaučne godine.

Koje uvjete treba ispunjavati POTVRĐENIK (krizmanik) neposredno prije samog obreda Krizme?

• Mora biti u milosti posvetnoj (bez teškog grijeha).
• Treba imati određeno znanje o vjeri i Crkvi.
• Treba imati kuma ili kumu.

Od DOKUMENATA prije samog obreda Potvrde, potvrđenik od župnika primi tzv. “Pristupnicu za Sakrament Potvrde”, na kojoj se nalaze osobni podaci o potvrđeniku, mjesto i datum njegova krštenja, ime i prezime krizmenog kuma, ime i prezime djelitelja Potvrde, datum i mjesto Potvrde. Tu Pristupnicu krizmanik predaje neposredno prije samog čina Krizme krizmatelju, čime dokazuje da ga je ovlaštena osoba (župnik) preporučila kao spremnog i sposobnog primiti odgovornost svjedočenja vjere. Na temelju te Pristupnice, Krizma se upisuje i u Maticu krizmanih i Maticu krštenih.

O uvjetima koje mora ispunjavati KUM(A), Zakonik Kanonskog prava bilježi:

Kan. 893, 874. – & 1. Da bi netko mogao preuzeti službu kuma potrebno je:

1. da ga odredi sam krizmanik ili njegovi roditelji ili onaj tko ih zamjenjuje ili, ako tih nema, župnik ili krstitelj i da je prikladan te da ima nakanu vršiti tu službu

2. da je navršio šesnaestu godinu osim ako nije drugačije određeno, tj. ako dijecezanski biskup odredi drugu dob ili ako župnik ili krstitelj smatraju da zbog opravdanog razloga treba da se dopusti iznimka

3. da je katolik, potvrđen i već pričešćen i da provodi život u skladu s vjerom i preuzetom službom

4. da nije udaren nikakvom zakonom izrečenom ili proglašenom kanonskom kaznom

5. da nije otac ili majka potvrđenika

6. krštenoj osobi koja pripada nekatoličkoj crkvenoj zajednici dopušta se da bude samo svjedok potvrde, i to jedino zajedno s katoličkim kumom

Može li kumovati osoba koja je upisala etiku kao predmet umjesto vjeronauka u srednjoj školi?

Ne! Jer takva osoba jednostavno ne udovoljava svim uvjetima koji se traže za kumovanje na Krizmi te zato nije prikladna za kumstvo na Krizmi. Njezino svjedočanstvo – koje je odabrala – u proturječju je s onim što Crkva traži od kumova. Kako se odabirom etike kao predmeta – umjesto vjeronauka – može govoriti o tome da kumstvo samo po sebi dokazuje i stav vjere? Kako bi takva osoba svome kumčetu mogla dosljedno pokazati svoj ‘stav vjere’? Jer, upravo kum je onaj koji podupire kumče, koji mu je na raspolaganju kada ga zatreba, i zato mora biti  svjedok vjere. Crkva time ‘ne trenira strogoću’, već želi reći da takve osobe moraju snositi same odgovornost za svoje postupke i za donesenu odluku. Kum, naime, mora biti praktični vjernik, a ne tek ‘vjernik na papiru’. A ovdje je prije svega riječ o uvjetima koji su potrebni za kumstvo na Krizmi, o prikladnosti, te o dosljednosti i uopće o mogućnosti svjedočenja.

Odlučili ste se za crkveno vjenčanje. Čestitamo! U svezi toga, potrebno je na vrijeme poduzeti određene korake. Evo nekoliko praktičnih savjeta i preporuka.  Prije svega, javite se nadležnom župnom uredu po mjestu stanovanja (bilo župniku zaručnice, bilo zaručnika) i dogovorite termin za razgovor o crkvenom vjenčanju (barem 3 – 4 mjeseca prije planiranog vjenčanja).

U susretu sa župnikom dogovorit ćete se o datumu vjenčanja.

Od DOKUMENATA, župniku je potrebno donijeti:

1. KRSNI LIST koji ne smije biti stariji od 6 mjeseci (za rimokatoličku stranu iz župe krštenja, a za pravoslavnu iz pravoslavne parohije gdje je krštena);
2. OTPUSNICU ili DOZVOLU ako niti jedno ne stanuje na području župe Sv. Ilije;
3. Ako je jedna strana nekrštena ili pak krštena kao punoljetna, onda treba donijeti IZVADAK IZ MATIČNE KNJIGE ROĐENIH (ne stariji od 3 mjeseca);
4. POTVRDU O ISPUNJAVANJU PRETPOSTAKI ZA SKLAPANJE BRAKA U VJERSKOM OBLIKU. POTVRDU će Vam izdati nadležni matični ured u Metkoviću;
5. POTVRDU o završenom predbračnom tečaju za brak.

Za zaručnike koji se odluče vjenčati u crkvi, obavezna je prijava u nadležnom Matičnom uredu (za našu župu nadležan je Matični ured u Metkoviću).

Matičaru je potrebno donijeti:

1. Izvadak (ne ‘Rodni list’!) iz matične knjige rođenih (ne smije biti stariji od tri mjeseca);
2. Osobne iskaznice i domovnice (original i preslika);
3. Adrese obaju kumova (najbolje: preslike osobnih iskaznica ili putovnica);
4. Taksenu pristojbu.

Matičar zatim izdaje Potvrdu o ispunjavanju pretpostavki za sklapanje braka u crkvenom obliku koju treba odnijeti župniku.

Kako kod matičara tako i kod župnika, trebaju doći oboje zaručnika zajedno.

SVE GORE NAVEDENE DOKUMENTE ZA VJENČANJE TREBA DONIJETI NAJKASNIJE MJESEC DANA PRIJE VJENČANJA.

Tko može kumovati na vjenčanju?

Svjedoci – vjenčani kumovi – imaju ulogu da pred crkvenom i društvenom zajednicom mogu potvrditi činjenicu sklapanja određene ženidbe, pa moraju imati samo one kvalitete koje se i inače traže za bilo kojeg svjedoka i svjedočenje. To znači da je dovoljno da su napunili 14 godina (što traži kan. 1550 paragraf 1 ZKP-a), da su sposobni vidjeti i čuti – zapravo zapaziti – što se pred njima događa i da su u stanju shvatiti kako se radi o sklapanju ženidbe između određenog muškarca i određene žene. Kumovati, dakle, može svatko.

Mora li se ispovjediti prije vjenčanja?

Prije vjenčanja treba se ispovjediti (katolička strana kod katoličkog svećenika, pravoslavna kod pravoslavnog).
Sakrament braka je uvijek bio valjan i bez prethodne ispovijedi i pričesti, ali tko bi ga primio u smrtnome grijehu, opteretio bi se i svetogrđem. Svećenik je dužan upozoriti i savjetovati zaručnike da prije vjenčanja pristupe sakramentu ispovijedi (pogotovo ako se žele pričestiti), ali ih ne smije prisiljavati niti uvjetovati.

Tko se može crkveno vjenčati?

Načelno, svatko tko je kršten. Jedan od zaručnika mora biti katolik. U suprotnom, obred crkvenog (katoličkog) vjenčanja nema smisla.

Je li moguće vjenčanje ako jedno od zaručnika ne pripada nijednoj konfesiji?

Da, s napomenom da se u tom slučaju radi o ‘zapreci razlike vjere’ koja se može regulirati dispenzom (dozvolom) nadležne crkvene vlasti, tj. nadležnog dijecezanskog biskupa. Pritom katolička strana obećaje da će ostati u svojoj vjeri i brinuti se o krštenju i kršćanskom odgoju djece, a nekatolička strana se obvezuje da je s time suglasna, tj. da to neće sprječavati.

Moramo li biti krizmani da bismo se mogli vjenčati?

Ukoliko niste krizmani, svećenik će Vas uputiti u značenje i vrijednost sakramenta sv. Potvrde i potaknuti vas da ga kao odrasli primite. No, bez obzira na činjenicu da (možda) niste krizmani, možete se vjenčati (ukoliko nema nikakvih drugih zapreka). Dakle, ako netko nije krizman, to nije zapreka za crkveno vjenčanje.