VELIKA DEVETNICA SLUGI BOŽJEM OCU ANTI GABRIĆU
»OD ZEMALJSKOGA DO NEBESKOG ROĐENDANA«
Uvod
Evo i druge devetnice koja je u ovom liturgijski najbogatijem i najsnažnijem mjesecu u godini. U njemu slavimo Veliki ili Sveti Tjedan i kao vrhunac svega Uskrs. U ovom mjesecu svetkujemo također i blagdan sv. Josipa. Sluga Božji o. Ante je u mnogočemu sličan upravo sv. Josipu. Kako se sv. Josip brinuo za Isusa i Mariju, tako se i otac Ante brinuo za najsiromašnije. Upravo u ovoj devetnici susrećemo takve siromašne i bolesne koje je otac Ante pohađao kao što je to „Naša junakinja Melina“, kako piše, koja je već 10 godina izgarala kao kandilo od gube. No, otac Ante ne ostavlja Melinu, nego je pohađa iako je katkad morao ići s biciklom na ramenu kako bi je pohodio.
Nije mu bilo ništa ugodnije u skloništu od kiše, kako opisuje, u kojemu je zajedno s pokislim kozama i jarcima, nego što je to bilo sv. Josipu u betlehemskoj špilji.
Tu su također prvopričesnici i druga djeca koja na Cvjetnu nedjelju ulaze s palmama u procesiji u crkvu. Ovako ih opisuje: „Došlo ih je kojih 150, a prvopričesnika je 80. Većinom pusta sirotinja, nemaju ama baš ničega. Neki su donijeli kao svoje jedino blago šuplji tanjur, iz kojega će jesti rižu.“
Ganutljiv je i posljednji oproštaj, zadnji zbogom, s „malom dragom Lucijom“, baš uz Angelus koji je zvonio s crkvice Gospe Fatimske.
Kroz sva ova pisma oca Ante provlači se jedna posebna nit, nit njegove sreće što je svećenik koja ga nikad ne napušta: „Tajna našeg svećeničkog života, tajna i sreća…! Kako je divan ovaj naš svećenički život, život vječne mladosti… Kako je krasan svećenički život uza sve križeve i žrtve!“
Križ je raspoznajni znak misionara i sluge Božje oca Ante. Završit ću ovaj uvodni dio njegovom molitvom „Žeđam“ koju je napisao u Kurseongu kao bogoslov ratne 1942. godine. Ona nas može napose na Veliki petak ispuniti posebnim osjećajima. Njegova davna uskrsna čestitka neka bude i naša vama za ovogodišnji Uskrs. Zatim vas prepuštam ljepoti ovih pisama, koja su pomno odabrana, da ih pratite iz dana u dan kroz ovu devetnicu i molite za njegovo proglašenje blaženim i svetim.
„ŽEĐAM!“
Podnevni sat prvog Velikog petka na Kalvariji. Iscrpljen i istrošen, „ljubeći nas do kraja“, Božanski Mučenik završava zadnji dokaz ljubavi prema neumrlim dušama, prema nama. Sred silnih muka, okrvavljen i pokriven upaljenim ranama prošaptao je baš svoj „Žeđam!” Usta su suha, usnice gore. Naš Spasitelj čezne za kapljicom vode.
No, kad bi bila samo ta tjelesna žeđ! Kudikamo veća i žarča žeđ morila je u taj čas to Božansko Srce, – žeđ za dušama.
„Žeđam” za vama, neumrle duše, koje ste me toliko stajale, radi kojih sam s neba na zemlju sišao, radi kojih sam se uspeo na ovaj kalvarijski vrhunac, da me raskriljenih ruku i probodena Srca možete vidjeti i k meni doći…
Isus žeđa za dušama, žeđa za milijunima pogana Bengalije, žeđa za bijednim sirotanima na ušću Gangesa koji još ne znaju da je to Srce i za njih bilo probodeno, da to Srce i njih ljubi nježnom ljubavlju.
Naši dragi prijatelji, o utažimo ovu žeđ Spasiteljevu! Molimo se i žrtvujmo dnevno da bi sve duše naskoro upoznale ovu raspetu Ljubav! To će biti naša najljepša uskrsna čestitka svim ljudima razasutim po rižištima i močvarama Gangesove delte i po neprohodnim Sunderbanskim džunglama.
To će biti čestitka poganima, čestitka i najveća pomoć misionarima koji se žrtvuju za spasenje ovih duša koji nastoje svima svojim silama da Bengaliji dadnu Srce Isusovo i Srcu Isusovu Bengaliju. I mi osjećamo Vašu pomoć, Vaše molitve i žetve prikazane za naš rad, pa Vam, evo, ponovno prigodom svetih uskrsnih blagdana zahvaljujem iz dna srca, moleći dobrog Spasitelja da Vam On dostojno naplati Vašu velikodušnost.
Bio Vam sretan i veseo Uskrs! Sred teških prilika današnjih vremena, sred tolikih pogibelji za dušu i tijelo, Uskrsnuli Spasitelj bio Vaša utjeha, snaga i radost!
Vicepostulator kauze sluge Božjega oca Ante Gabrića pater Mirko Nikolić
Zaklada otac Ante Gabrić
1. DAN
MELINA
Naša junakinja Melina, Ona se jedva može micati. Strašna bolest gube polako joj izjeda noge. Već više od 10 godina ta Božja junakinja kao kandilo pred oltarom polako izgara žrtvujući se u ovom malom hramu, slamnatoj kolibi.
Kolibica joj je tako niska, da sam se jedva u nju mogao uvući. Kad god sam pohodio selo Uttor Para, uvijek bih se navratio k Melini, da je blagoslovim i da ja primim njezin blagoslov: onaj njezin osmijeh, malo kao tugaljiv, no tako divan, pun pouzdanja, pun vjere, pun vječnosti.
Leži na slami. Uz nju je njezino blago: jedna koza, u kutu mačka i dvije kokice. Na slamnatom krovu visi križ, njezino najveće blago. Desna joj je noga jedna golema rana, zavezana dronjcima. Kad se malo bolje osjeća, dogura se do kapelice. A kad ni to ne može, njezin vjerni muž Gupo uzme je na ruke, pa je kao malo dijete donese u crkvu. Ona ne bi nikad htjela ostati bez svete pričesti. Ona Isusa treba, ona Isusa voli. I Isus voli nju, a ja sam siguran, da i Isus nju treba, da preko njezine žrtve dade milosti svoje kalvarijske žrtve onima koji Ga još ne poznaju.
Danas Melinu uz gubu muči i groznica. Stoga me zamolila da bih poslije svete mise Isusa donio u njezinu kolibu. Ona će na slami pripraviti oltar, kao što je ono u Betlehemu učinila, draga Gospa. I uz to, dakako, i još jedan ljepši oltar, oltar svoga srca. Pod misom svi smo se molili za Melinu. Cijelo je selo voli. Poslije mise svi smo moleći i pjevajući otpratili euharistijskog Isusa do Melinine kolibe. Krasna tijelovska procesija uz Kultoski kanal, pokraj malog seoskog groblja, dolje preko rižišta do slamnate Melinine kolibe, crkvice ove žive mučenice. Kako je krov nizak, klečeći sam obavio svete obrede. I koza, i kokice, i mačka i sve je mirno na slami. Melina sklopljenim rukama pozdravlja svoga Boga, koji eto iz ljubavi prema njoj ponavlja opet betlehemsko čudo. Obukla je novu haljinu. Netko je tu haljinu darovao za naš veliki kip Blažene Gospe u crkvi, da se po bengalskom običaju Gospa, u to »obuče«. A kako ja znam, da draga Gospa jako voli Melinu, tu sam haljinu dao Melini. Siguran sam da se Nebeska Majka u nebu obradovala, kad je svoju dragu kćerku Melinu vidjela u tom lijepom odijelu, pripravnu da primi Njezina Sina. Izgledala je Melina kao Božji anđeo, puna svrhunaravne radosti, s ona dva oka, u kojima je titrao uskrsni Aleluja.
»Evo Jaganjca Božjega…« I ova božanska Žrtva postaje jedno s ovom ljudskom žrtvom, da bi ova ljudska žrtva mogla postati dionicom božanskih milosti ove božanske Žrtve. Klanjajmo se smjerno toj velikoj tajni. Danas mi je ta vječna ljubav i tajna izgledala još divnija i značajnija u ovoj maloj slamnatoj »katedrali« na domak Sunderbanskih džungla.
Ljudi su klečali vani pred kolibom. Izmolili smo zajedno zahvalne molitve, koje je predvodila Melina. Ne iz molitvenika, jer ona ne zna čitati; bila je to zahvala srca, bio je to hvalospjev »Veličaj, dušo moja, Gospodina!« koji je izvirao iz srca, koje je
postalo jedno s Božanskim Srcem. Nikoga nije zaboravila. Spomenula je svetog Oca u Rimu, svećenike, sestru Antoniju, koja joj je poslala lijek; seoske djevojke, koje su joj donijele vode; malu Šarolu, koja je donijela travu za kozicu; sve one, koji su je danas došli pohoditi; sve one, koji na svijetu trpe; i onda s osmijehom, gledajući na svoje novo odijelo, drage Nebeske Majke, koja joj je posudila ovaj lijepi »sari«.
Dobra Melino, moli se za nas i uči nas tajni križa, tajni trpljenja!
Vaš otac Ante
MOLITVA za proglašenje blaženim sluge Božjega o. Ante Gabrića
Oče nebeski, u sluzi Božjemu Anti Gabriću, misionaru, darovao si nam herojski primjer kako se milosrđem i ljubavlju širi Tvoje kraljevstvo. Molimo Te za milost da u vjeri Crkve on bude što prije proglašen blaženim i tako postane još bliži svima koji mu se obraćaju u svojim potrebama. Uvjereni da Ti je svojim životom i apostolskom revnošću omilio, udijeli nam po njegovu zagovoru milost za koju te sada molimo… po Kristu Gospodinu našemu. Amen
Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu
