Sveta euharistija je kruh slabih i jakih. Slabima je, jasno, potrebno; ali i jakima isto tako, budući da svoje blago nose u krhkim posudama i sa svake strane im prijete očajni neprijatelji. Pobrinimo se, dakle, da imamo stražu, sigurnu pratnju, snažnu hranu za naš put; to će biti Isus, naš Kruh života.
Isus je prihvatio ime Kruh života. A kakvo ime! On je jedini to mogao dati Sebi. Anđeo zadužen za imenovanje našeg Gospodina dao bi Mu titulu u skladu s Njegovim atributima, kao što je Božanska Riječ, ili Gospodin, ili slično — ali Kruh: takvo ime se nikada ne bi usudio dati svom Bogu!
Kruh života! Ah, ali to je pravo ime Isusovo; u njemu je cijeli Krist, u Njegovom životu, u Njegovoj smrti i nakon Njegovog uskrsnuća. Zdrobljen na križu i prosijan poput brašna, On će nakon svog uskrsnuća imati ista svojstva za naše duše kao materijalni kruh za naša tijela; On će uistinu biti naš Kruh života, piše Catholic Exchange.
Materijalni kruh hrani i održava život. Da ne padnemo u nesvijest, moramo održavati snagu uzimajući hranu, od koje je kruh vrlo bitan. On je značajniji za naše tijelo od bilo koje druge hranjive tvari i dovoljan sam za život. Duša, u svom prirodnom životu, mora živjeti zauvijek; primilo je tu besmrtnost od Boga. Ali život milosti primljen u krštenju, te ponovno stečen i obnovljen u sakramentu pokore, taj život svetosti, daleko plemenitiji od prirodnog života, ne može se održati bez opskrbe; a njegova je glavna hrana euharistijski Isus. Život obnovljen svetom pokorom donijet će se na neki način putem Euharistije, koja će nas očistiti od naše naklonosti prema grijehu, izbrisati naše svakodnevne uvrede, dat će nam snagu da izvršimo svoje dobre odluke i uklonit će nam prilike grijeha.
Gospodin je rekao: “Tko jede moje tijelo, ima život.” Kakav život? Život samoga Isusa. „Kao što me posla živi Otac i ja živim po Ocu; pa tko me jede, taj će i živjeti od mene.” Zapravo, hrana daje vlastitu tvar onome tko je jede. Isus se neće promijeniti u nas; On će nas preobraziti na svoju sliku.
I u najtežim kušnjama, pričest usrećuje dušu, ispunjavajući je nježnom i ljubavnom radošću.
Samo će naše tijelo u pričesti primiti zalog uskrsnuća, a i u ovom će životu biti umjerenije, poslušnije duši. Samo će se odmoriti u grobu, čuvajući euharistijsko sjeme, izvor sjajnije slave za Njega u danu vječne nagrade.
Ali ne jedemo samo da bismo održali život; jedemo da prikupimo onoliko energije koliko životni posao zahtijeva; teško da je razborito i svakako nedovoljno jesti samo da ne bi umrli od gladi. Tijelo se mora truditi i morat će u svom trudu trošiti ne vlastitu tvar – koja bi ga uskoro uništila – nego suvišnu snagu koju je crpio iz hrane. Istina je da ne možemo dati ono što nemamo; stoga će čovjek koji je osuđen na naporan rad, a da svaki dan ne dobiva dovoljno hrane, uskoro izgubiti snagu.
Kako ćemo ostati u Njemu ako ne jedući Njegovo Tijelo i pijući Njegovu Krv?
Dakle, što se više želimo približiti Bogu i živjeti kreposnim životom, to više moramo očekivati borbu; posljedično, trebamo skupljati sve više i više snage kako ne bismo bili poraženi. Za sve te borbe kršćanskog života, sveta euharistija će dati potrebnu snagu. Bez euharistije molitva i pobožnost uskoro klonu. Duhovni život nije ništa drugo nego neprestano razapinjanje naše prirode i sam po sebi nas ne privlači. Bez jake i milostive pomoći ne prihvaćamo svojevoljno Križ. Općenito govoreći, pobožnost bez pričesti je mrtva.
Krštenje, koje daruje život, potvrda, koja ga povećava, pokora, koja ga obnavlja – ništa od toga nije dovoljno; ti su sakramenti samo priprava za euharistiju, koja je njihov plod i njihova kruna.
Isus je rekao: “Slijedi me”, ali to je teško; zahtijeva trud i prakticiranje kršćanskih kreposti. Moramo zapamtiti da će samo onaj koji ostaje u našem Gospodinu donijeti mnogo ploda. A kako ćemo ostati u Njemu ako ne jedući Njegovo Tijelo i pijući Njegovu Krv?
Posjedujući Isusa u sebi, dvije smo osobe, a teret, tako podijeljen, je lagan. Stoga je sveti Pavao rekao: “Sve mogu u Onome koji me jača.” A Onaj koji ga je tako učvrstio isti je koji živi u nama – Krist Isus.
Štoviše, bez obzira na njegov izgled, kruh ima određenu privlačnost. Dokaz je da nam se nikad ne umara. Tko se ikada okrenuo protiv kruha, čak i kad se sva hrana činila neukusnom? A gdje ćemo, naći takvu slast ako ne u tom saću, Svetoj Euharistiji?
Dakle, slijedi da pobožnost koja se često ne hrani svetom pričešću nema slasti; nije ukorijenjena u ljubavi Isusa Krista niti je potaknuta njome. Niti nas privlači, niti privlači našu ljubav. To je grubo, strogo i nepristojno. To bi išlo Bogu samo putem žrtve – dobar put, sigurno, ali kako je teško ne ustupiti mjesto malodušnosti! Luk, previše savijen, mogao bi se slomiti. Oni koji slijede ovaj put, bez sumnje dobivaju mnogo zasluga, ali im nedostaje srce i slast svetosti, koji se nalaze samo u Isusu.
Bez pričesti čovjek je stalno u žaru bitke. Poznaju se samo poteškoće u stjecanju kreposti, a ne slast njezina prakticiranja – radost rada, ne samo za sebe i potaknut isključivo nadom u nagradu, nego isključivo na slavu Božju, iz ljubavi prema njemu, iz naklonosti, kao mala djeca. Tko se pričesti, lako je shvatiti da, primivši mnogo, mora dati mnogo zauzvrat. To je pobožnost — inteligentna, sinovska i puna ljubavi. Osim toga, i u najtežim kušnjama, pričest usrećuje dušu, ispunjavajući je nježnom i ljubavnom radošću.
Vrhunac savršenstva je ostati sjedinjen s Bogom usred najžešćih unutarnjih iskušenja, a Bog vas najviše voli kada ste u najvećem iskušenju. Ipak, kako vas ove oluje ne bi svladale, naučite se često vraćati božanskom izvoru kako biste obnovili svoju snagu i sve više se pročistili u toj bujici milosti i ljubavi.
Pričestite se dakle! Jedite Kruh života ako želite živjeti dobro, ako želite steći dovoljno snage za kršćansku borbu, ako želite posjedovati sreću čak i nesreći.
Sveta euharistija je kruh slabih i jakih. Slabima je, jasno, potrebno; ali i jakima isto tako, budući da svoje blago nose u krhkim posudama i sa svake strane im prijete očajni neprijatelji. Pobrinimo se, dakle, da imamo stražu, sigurnu pratnju, snažnu hranu za naš put; to će biti Isus, naš Kruh života.
Preuzeto s: hkm.hr
