Svake godine 7. listopada Crkva slavi blagdan Gospe od Krunice. To je dan koji nas podsjeća na jednu od najpoznatijih i najraširenijih molitava među kršćanima – svetu krunicu. Naraštaji vjernika upravo su se ovom molitvom obraćali Mariji, tražeći njezin zagovor i pomoć u različitim životnim potrebama.
Povijest ovoga blagdana povezana je s događajima iz 16. stoljeća. Europa se tada nalazila pred velikom opasnošću od osmanske vojske koja je osvajala nove krajeve i približavala se kršćanskom Zapadu. Papa sv. Pio V. pozvao je vjernike da mole krunicu i svoje pouzdanje stave u Boga i zagovor Blažene Djevice Marije.
Dana 7. listopada 1571. kod Lepanta, na ulazu u Korintski zaljev, došlo je do velike pomorske bitke. Mornarica Svete lige, pod zapovjedništvom Don Juana Austrijskog, porazila je osmansku flotu. U sastavu mletačke mornarice sudjelovale su i galije s istočne obale Jadrana, pa su s tim velikim povijesnim događajem povezani i naši krajevi.
Pobjeda kod Lepanta pripisana je i zagovoru Blažene Djevice Marije. U znak zahvalnosti papa Pio V. ustanovio je spomendan Gospe od Pobjede. Papa Grgur XIII. poslije ga je povezao s molitvom svete krunice, a danas 7. listopada slavimo Blaženu Djevicu Mariju od Krunice. U hrvatskom narodu susrećemo i nazive Kraljica svete Krunice, Gospa od svetog Ružarija i Gospa Ružarica.
Krunica je tijekom stoljeća postala jedna od najdražih molitava katoličkoga puka. Jednostavna je i može se moliti gotovo svugdje: u crkvi, obitelji, na putu, u samoći, u trenutcima radosti, ali i onda kada čovjek prolazi kroz bolest, nevolju ili neku životnu poteškoću.
Ipak, krunica nije samo ponavljanje Očenaša i Zdravomarija. Dok je molimo, zajedno s Marijom razmišljamo o Isusovu životu. Kroz otajstva krunice pratimo Isusa od njegova rođenja i djetinjstva, preko javnog djelovanja, muke i smrti, sve do uskrsnuća i proslave.
Zato se može reći da je Isus Krist u samom središtu molitve krunice. Marija ne zadržava naš pogled na sebi, nego nas vodi svome Sinu. Moleći krunicu, s Marijom promatramo Isusa i učimo od njega kako vjerovati, ljubiti, opraštati i prihvaćati Božju volju.
Krunica je ujedno molitva pouzdanja. U njoj možemo Bogu predati svoje obitelji, djecu i mlade, bolesne i osamljene, pokojne, svoje strahove, brige i sve ono što nosimo u srcu. Možemo moliti za mir, za obraćenje, za one koji su se udaljili od Boga, ali i zahvaljivati za dobro koje svakodnevno primamo.
Posebnu vrijednost ima zajednička molitva krunice u obitelji. Kada roditelji i djeca zajedno mole, možda samo jednu deseticu ili nekoliko Zdravomarija, molitva postaje dio njihova svakodnevnog života. Nije najvažnije izmoliti mnogo riječi, nego odvojiti vrijeme za Boga i dopustiti mu da bude prisutan u našem domu.
Blagdan Gospe od Krunice zato nije samo sjećanje na pobjedu kod Lepanta i događaje iz davne prošlosti. On je prije svega poziv svakome od nas da ponovno otkrijemo vrijednost ove jednostavne i lijepe molitve.
Marija nas svojom majčinskom rukom uvijek vodi Isusu Kristu. Zato, kada uzmemo krunicu u ruke, povjerimo joj sebe, svoje obitelji, svoju župu i sve one kojima je potrebna naša molitva. Neka nam krunica ne bude samo molitva koju poznajemo, nego molitva koju rado i često molimo.
