Sveta Elizabeta Portugalska rođena je 1271. godine kao kći aragonskog kralja Petra III., a ime je dobila po svojoj pratetka, svetoj Elizabeti Ugarskoj, koja je bila sestra Petrove majke. Već s dvanaest godina udala se za portugalskog kralja Dioniza te je, unatoč kraljevskom dostojanstvu, živjela jednostavno i pobožno, osobitu brigu posvećujući siromasima, bolesnicima i hodočasnicima.
Osnivala je bolnice, prihvatilišta za putnike, sirotišta i ustanove za potrebite, a siromašnim djevojkama osiguravala je miraz. Poznata je po svojoj blagosti i strpljivosti, osobito prema suprugu koji joj nije bio vjeran. S ljubavlju je prihvatila i odgajala njegovu nezakonitu djecu, svjedočeći kršćansko praštanje i milosrđe.
Uz njezino djelovanje vezano je i poznato čudo s ružama. Prema predaji, kraljica je potajno nosila kruh siromasima. Kada ju je kralj Dioniz upitao što skriva u pregači, odgovorila je: „Ruže, gospodaru.“ Na njegov zahtjev da pokaže što nosi, kruh se čudesno pretvorio u prekrasne ruže, premda je bilo zimsko doba. To je čudo postalo simbol njezine ljubavi prema siromasima i Božje potvrde njezine nesebične dobrote. Zbog toga se sveta Elizabeta u kršćanskoj umjetnosti najčešće prikazuje s ružama u naručju ili pregači.
Bila je neumorna mirotvorka. Više je puta posredovala između svoga supruga i sina te je svojim zauzimanjem spriječila sukobe između Portugala i susjednih kraljevstava. Nakon suprugove smrti 1325. godine hodočastila je u Santiago de Compostelu te je željela stupiti u samostan klarisa. Na nagovor svojih savjetnika odustala je od te nakane, ali je pristupila Trećem franjevačkom redu te postala franjevačka trećoredica. Ostatak života provela je u blizini samostana klarisa u Coimbri, posvetivši se molitvi, pokori i djelima ljubavi prema siromasima i potrebnima, ostavši trajnim uzorom članovima Franjevačkoga svjetovnog reda.
Preminula je 4. srpnja 1336. godine u Estremozu, upravo na putu kako bi ponovno pomirila zaraćene članove svoje obitelji. Papa Urban VIII. proglasio ju je svetom 1625. godine.
Sveta Elizabeta Portugalska ostala je uzor kršćanske supruge, majke, vladarice i mirotvorkinje. Kao franjevačka trećoredica svojim je životom svjedočila da se prava veličina očituje u poniznoj službi Bogu i bližnjemu, u ljubavi prema siromasima, praštanju i izgradnji mira.
